Prosječan klijent jedne banke mjesečno plati šest maraka, i to samo po osnovu vođenja tekućeg računa i za korišćenje kartice.
Onaj ko hoće kredit, recimo kratkoročni od 5.000 maraka na godinu i po otplate, mora da plati 180 maraka famoznu obradu kredita. Za stambeni kredit, iznos „obrade“ je veći i doseže više od 1.000 konvertibilnih maraka. I dok otplaćujete kredit, banke uglavnom svake godine naplaćuju naknadu za „monitoring kredita“, koja za dugoročne kredite bude i po 50 maraka.
Plaćate, recimo, participaciju za zdravstvenu uslugu u bolnici od 10 maraka; banka će vam uzeti proviziju od 0,30 maraka. Dažbine plaćamo svi, i to posredstvom banaka, a godišnja provizija u prosjeku je 15 maraka. Neke banke su otišle i dalje pa naplaćuju provjeru stanja na računu posredstvom bankomata.
Na sve to, nikada niste sigurni koliko ćete platiti proviziju ili naknadu u banci jer ih sve češće mijenjaju, odnosno povećavaju.
Bankari se pozivaju na tržišne uslove poslovanja i makroekonomske pokazatelje. Međutim, njihovo tržišno poslovanje u velikoj mjeri utiče na budžete građana koji banci godišnje daju četvrtinu svoje plate.
Istovremeno je u regionu odjeknula informacija da je Vrhovni sud u Srbiji potvrdio stav da su određene bankarske naknade nedozvoljene i provizije moraju biti vraćene klijentima.
Kod nas, kao i u cijeloj Evropi, država ne određuje cijenu bankarskih usluga, ali bankari se tržišno ponašaju tako da mnogi priželjkuju da regulator odredi maksimalne naknade i provizije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu