Dubravkin rad je svsrstan u 15 najboljih među 368 priča pristiglih iz 110 gradova i opština BiH Srbije i Crne Gore. Nagrada je još značajnija jer ona majka djeteta s poteškoćama u razvoju, a „čudesni pečurak“ je upravo njena kćerka Marina.
– Basna je došla slučajno i spontano. Na društvenim mrežama vidjela sam ovaj konkurs, a pošto dosta pišem o djeci s poteškoćama u razvoju, jer imam takvo dijete, pokušala sam da neku samo moju priču pretočim u nešto optimističnije od realnosti – priča ona za Srpskainfo.
Hepi end
Dubravka kaže da basna asocira na njenu stariju kćerku, koja je stidljiva i povučena, kao ta mala pečurka u priči sa srećnim krajem.
– Želim da vjerujem da se sve u životu, bilo teže ili lakše, na kraju završi dobro. Likovi u basni su mravi i pečurke, koje predstavljaju neku vrstu igrališta tih mravića, ali i njihovog skrovišta. Među njima je jedan pečurak koji je odbačen od drugih, ali se pokazao na kraju kao veliki junak. Mrave sam izabrala jer smatram da smo svi mi mravi. Dovoljna je mala stvar da nas zgazi, a stalno negdje žurimo i nešto radimo. Pečurka je za mene sinonim zaštite, pošto me sam njen oblik, poput otvorenog kišobrana, asocira na neku vrstu zaštite – objašnjava ona likove i motive u svojoj prvoj napisanoj basni.
Ova hrabra žena sprema i biografsku knjigu, svoje ispovijesti objavljuje i na pojedinim portalima, pošto, kako reče, pokušava da ljudima kaže da nije sramota imati dijete s poteškoćama u razvoju i ne treba se stidjeti situacija u kojima se nađemo sa svojom decom.
Konkurs je, inače, objavljen u okviru projekta „Obrazovanje kroz igru“, koji provodi Nevid teatar iz Banjaluke.
Humanost na prvom mjestu
Dubravka je već nekoliko godina u Trebinju poznata po humanitarnoj akciji „Jedan pliško za jedan smješko“, u kojoj prikuplja plišane igračke za novogodišnje i božićne paketiće djeci slabijeg materijalnog stanja. Ovogodišnja akcija je još neizvjesna zbog epidemiološke situacije, ali ova humanitarka je odlučila da ne odustaje od pomoći drugima.
Prije nekoliko mjeseci je sa svojim prijateljima osnovala udruženje neobičnog naziva „Igdajedu“, nastalo po početnim slovima imena još troje Trebinjaca koji su s njom uključeni u humanitarne akcije.
– Bavimo se humanitanim licitacijama na društvenim mrežama. Prilikom odabira ljudi kojima je potrebna novčana pomoć za liječenje prije svega gledamo koliko je hitno, a više smo se bazirali na ljude iz naših krajeva i RS, jer smatramo da su u Srbiji veći gradovi, više je ljudi, pa postoji više mogućnosti za pomoć – objašnjava ona.
Licitacija
Ljudi doniraju ovoj organizaciji različite predmete, koji se 24 časa prodaju na licitaciji, a onaj ko izdvoji najviše novca, taj novac direktno uplaćuje na žiro račun osobe kojoj je pomoć potrebna.
– Nije važno koji su predmeti u pitanju i ko ih donira. Imali smo jednu nastavnicu teologije čije je sin uradio crtež. Taj dječiji crtež je prodat za 20 KM, što je fascinantno. Dijete se potrudilo i s namjerom je to uradilo. Odazivaju se trebinjski slikari, ljudi koji izrađuju ručne radove, koji stalno učestvuju. Nijedan predmet nije previše vrijedan, niti puno skup, ali je najvažnije da će kupovinom tog predmeta neko učiniti dobro djelo i pomoći drugom čovjeku – kaže Dubravka.
Humanitarna organizacija „Igdajedu“ Trebinjcima će se predstaviti narednog vikenda, kada će učestovati u „Humanitarnom bazaru za Minju“, na kome će se prodajom rukotvorina i drugih predmeta skupljati novac za liječenje devojčice Minje Matić iz Kragujevca.
Dubravka je posebno ponosna što u svim akcijama učestvuje i njena 14 godišnja kćerka Marina, koja je, kako kaže, njena vodilja, dok je šestogodišnja Lena njen najbolji kritičar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu