Mnoge priče tog vremena vrijedne su scenarija za film ili građe za roman. Baš takva je i priča Ester Bajer koja je rođena u logoru Staro sajmište sa samo 900 grama, a poslužila je sreća pa su je u torbi za hljeb spasili očevi rođaci.
Za nekoliko dana proslaviće 80. rođendan, a ima samo jednu želju.
Poslije masovne deportacije Jevreja na Staro sajmište, Esterina majka kreće za porodicom. I tako se sa još stotinu sugrađana našla sa one strane žice logora u sedmom mjesecu trudnoće. Noć. Zima. Kao sada. Rodila me sa 900 grama u sedmom mjesecu, od one muke, od one patnje šta su sve preživjeli. To samo oni znaju i bog. Ja sam se rodila – priča Ester Bajer.
Za koji dan napuniće 80 godina, a tokom života slušala je priče o svom rođenju. Poslije dugog niza godina, moja strina mi je pričala, tako sam puno stvari i saznala, ona je imala tri sina, prvi sin joj je umro, dva je rodila i voljela je djevojčicu i rodila je mene. Htjela je da me vidi, prinijeli su me, ona je zaplakala, jer je znala da mora da me ostavi. Ja sam tada prvi put zaplakala za majkom, prvi put – kaže Ester Bajer.
Umjesto suza, malu Ester je poslužila sreća. Iz logora Staro sajmište, u torbi za hljeb spasavaju je očevi rođaci i odvode u Zvečansku, piše RTS.
Kad su me izveli i u Zvečansku doveli niko nije mislio da ću da ostanem živa, 900 grama, to je kilo mesa. Niko u Zvečanskoj nije znao ništa o meni. To je bila sve tajna. Mada su Nijemci sve to ispitivali i proveravali. A kada su odlazili, svu su dokumentaciju spalili, jer ja sam tražila, ali sve su poništili – navodi Ester Bajer.
Ostala je samo priča da je u domu za nezbrinutu djecu dobila ime Olga. Kada se rat konačno završio, poslije tri godine iz doma za nezbrinutu djecu, odvode je očevi roditelji. Ja čak nisam ni znala šta to znači Jevrejka, meni su u kući kod babe i djeda govorili da sam ja mala Jevrejka, da mi je majka bila dobra žena i da je žalosno što su svi tako stradali. Ali šta sam ja onda bila djevojčica da bih mogla nešto da znam. Ne, ne, takvo je bilo vrijeme – dodaje ona.
Tokom radnog vijeka koji je djelimično provela i kao kuvarica na brodu, Ester kaže nije imala vremena da istražuje o Holokaustu. Sada u penziji sve više čita o stradanju svojih sunarodnika. Ništa nisam završila, jer nisam imala mogućnosti. Samo rad, rad, rad. E kada sam otišla u penziju, onda sam se posvetila mojoj zajednici – navodi Ester Bajer.
Beba čudesne životne priče sa Starog sajmišta danas je baka koja će za nekoliko dana proslaviti 80. rođendan. Ima, kaže, samo jednu želju – da za koju godinu dočeka da na mjestu njenog rođenja nikne memorijalni kompleks “Staro Sajmište”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu