Time se pridružio Vladimiru Putinu, Omaru al-Baširu, i Muameru el Gadafiju.
Okrivljen je za vojne akcije nad Palestincima od napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023, pa nadalje. Optužen je za izazivanje gladi među civilima kao metod ratovanja, ubijanje, namjerne napade na civilno stanovništvo i istrebljenje.
Odluka MKS dočekana je s ogorčenjem širom Izraela, čak su i njegovi najveći politički neprijatelji to osudili kao nečuveno. Nalog za hapšenje se pojavio u ključnom trenutku za Netanjahua, najdugovečnijeg premijera Izraela, koji je trenutno usred vođenja ratova protiv Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanu, kao i sukoba sa Izraelovim glavnim neprijateljem, Iranom.
Ovi ratovi odvijaju se u kontekstu krivičnog suđenja protiv Netanjahua zbog sumnje na korupciju i mito, što on odlučno negira.
Sukobi su odložili postupke, što je nekima dalo povoda za tvrdnju da izraelski premijer želi da produži rat u Gazi kako bi izbjegao suđenje.
Napad 7. oktobra i rat koji je uslijedio takođe su zaustavili masovne proteste protiv pravosudnih reformi koje je Netanjahu planirao, a koje su podijelile zemlju.
Optužili su ga da razara zemlju i da predstavlja opasnost za demokratiju.
Uprkos svim problemima, Netanjahu ima reputaciju lukavog političara. Ponovo je izabran na rekordni peti premijerski mandat u novembru 2022. godine, kao vođa Likuda, najviše desno orijentisane koalicije u istoriji Izraela.
Hvaljen je među pristalicama kao „kralj Bibi” i „mađioničar” zbog vještine dobijanja izbora. Njegov povratak na vlast uslijedio je nakon relativno kratkog perioda u opoziciji.
Netanjahu, koji ima 75 godina, šest puta je biran za premijera, što je uspjeh koji se u velikoj mjeri temelji na slici koju je stvorio o sebi – „Gospodin bezbjednost”, odnosno najbolji za vođenje odbrane Izraela.
Zaštitnik Izraela
Ranije je rekao da želi da bude zapamćen kao zaštitnik Izraela.
Međutim, 7. oktobra 2023. godine, Izrael je doživio najkatastrofalniji napad u njegovoj istoriji, kada su ga napale stotine pripadnika Hamasa. Ubili su oko 1.200 ljudi i odveli 251 taoca u Gazu.
Netanjahu je kao odgovor pokrenuo rat sa ciljem da uništi Hamas, koji se i dalje vodi. Prema podacima Ministarstva zdravlja u Gazi, koje je pod kontrolom Hamasa, najmanje 44.000 ljudi ubijeno je u napadima Izraela od oktobra 2023, što je izazvalo osudu međunarodne zajednice.
Netanjahu se takođe suočava, ali i opire, velikom pritisku unutar zemlje da pristane na prekid vatre kako bi se omogućilo oslobađanje oko 100 talaca koji su još u rukama Hamasa. Izrael i Hamas međusobno se optužuju za neuspjeh u postizanju dogovora.
U međuvremenu, Izrael se suočava s više od godinu dana napada iranski potpomognute grupe Hezbolah u Libanu, koja tvrdi da djeluje u solidarnosti s Palestincima. Zbog napada, najmanje 60.000 ljudi je raseljeno iz domova u sjevernom Izraelu.
Popularnost pada nakon 7. oktobra 2023. godine
Popularnost Netanjahua naglo je opala posle napada 7. oktobra 2023. godine, a protivnici, pa čak i neke njegove pristalice, pozvale su ga da preuzme odgovornost za najveći obavještajni neuspjeh u istoriji Izraela. Netanjahu je do sada odbacivao krivicu.
Međutim, neki značajni uspjesi za Izrael, kao što su ubistvo vođe Hamasa Jahja Sinvara i vođe Hezbolaha Hasan Nasralaha, kao i kopnena ofanziva na Hezbolah, popravili su njegov rejting među Izraelcima.
Bratovljevo nasljeđe
Benjamin Netanjahu je rođen u Tel Avivu 1949. godine. Porodica mu se 1963. godine preselila u SAD kad mu je otac Benzion, istaknuti istoričar i cionistički aktivista, dobio ponudu za akademski položaj.
Sa 18 godina se vratio u Izrael, gdje je proveo pet istaknutih godina u vojsci, služeći kao kapetan elitne komandoske jedinice Sajerat Matkal.
Učestvovao je u napadu na aerodrom u Bejrutu 1968. godine i borio se u Bliskoistočnom ratu 1973. godine.
Okončavši vojnu službu, Netanjahu se vratio u SAD, gdje je diplomirao i stekao zvanje magistra na Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT).
Netanjahuov brat Jonatan je 1976. godine ubijen predvodeći operaciju oslobađanja talaca iz otetog aviona u Entebeu, u Ugandi. Njegova smrt ostavila je dubokog traga na porodicu Netanjahu i njegovo ime postalo je legendarno u Izraelu.
Netanjahu je osnovao antiteroristički institut u znak sjećanja na brata, a 1982. godine je postao zamjenik šefa izraelske misije u Vašingtonu.
Netanjahuova javna karijera praktično je lansirana preko noći. Kao artikulisani govornik engleskog jezika sa istaknutim američkim naglaskom, postao je poznato lice na američkoj televiziji i ubjedljivi zastupnik Izraela.
Netanjahu je imenovan za stalnog predstavnika Izraela u Ujedinjenim nacijama u Njujorku 1984. godine.
Dolazak na vlast
Tek je 1988. godine, kad se vratio u Izrael, počeo da učestvuje u domaćoj politici, osvojivši poslaničko mjesto za stranku Likud u Knesetu (parlamentu) i postavši zamjenik ministra spoljnih poslova.
Kasnije je izabran za predsjednika stranke, a 1996. prvi direktno izabrani premijer Izraela na prijevremenim izborima poslije ubistva Jicaka Rabina.
Netanjahu je i najmlađi lider Izraela i prvi koji je rođen nakon što je država osnovana 1948. godine.
Iako je žestoko kritikovao mirovni sporazum u Oslu iz 1993. godine između Izraela i Palestine, Netanjahu je potpisao sporazum kojim je predato više od 80 odsto Hebrona Palestinskoj samoupravi i pristao na dodatna povlačenja sa okupirane Zapadne obale, na veliko protivljenje desnice.
Izgubio je položaj 1999. godine, nakon što je raspisao izbore 17 mjeseci prije vremena, poražen od laburističkog lidera Ehuda Baraka, bivšeg Netanjahuovog komandanta.
Politički povratak
Netanjahu je dao ostavku na mjesto lidera Likuda, a naslijedio ga je Arijel Šaron. Nakon što je Šaron izabran za premijera 2001. godine, Netanjahu se vratio u vladu, prvo kao ministar spoljnih poslova, a potom i kao ministar finansija.
Podnio je 2005. godine ostavku iz protesta zbog povlačenja Izraela iz okupiranog pojasa Gaze.
Nova prilika ukazala mu se 2005. godine, kad se Šaron – neposredno prije teškog moždanog udara posle kog je ostao u komi – odvojio od Lukuda i osnovao novu stranku centra Kadima.
Život i priključenija
1949 – rođen u Tel Avivu
1967-73 – služi kao kapetan jedinice komandosa
1984 – postaje ambasador u Ujedinjenim nacijama
1988 – ulazi u Kneset i vladu
1996 – postaje premijer
1999 – gubi izbore
2002-03 – služi kao ministar spoljnih poslova
2003-05 – služi kao ministar finansija, daje ostavku zbog povlačenja iz Gaze
Decembar 2005 – uspjeva da povrati vođstvo nad Likudom
2009 – vraća se kao premijer
2013 – ponovo izabran za premijera
2015 – osvaja četvrti mandat
2019 – optužen za podmićivanje, prevaru i iznevjeravanje povjerenja
2020 – započinje peti mandat; odlazi na suđenje
Netanjahu je ponovo preuzeo vođstvo nad Likudom i bio izabran za premijera po drugi put u martu 2009. godine.
Pristao je na neprikosnovenih 10 mjeseci zamrzavanja izgradnje naselja na Zapadnoj obali, omogućivši mirovne pregovore sa Palestincima, koji su propali krajem 2010. godine. Iako je 2009. godine javno saopštio svoje uslovno prihvatanje palestinske države kraj Izraela, kasnije je pooštrio taj stav.
– Palestinska država neće nastati, ne onakva o kakvoj pričaju ljudi. To se neće desiti – izjavio je izraelskoj radio stanici 2019. godine.
Sukob u Gazi
Palestinski napadi i izraelska vojna akcija iznova su uvodili Izrael u sukobe u Pojasu Gaze i oko njega, prije i nakon što se Netanjahu vratio na položaj 2009. godine.
Četvrti takav sukob za samo 12 godina izbio je u maju 2021. godine, privremeno zaustavivši napore stranaka koje se protive Netanjahuu da ga svrgnu sa vlasti poslije niza neubjedljivih izbora.
Iako je tokom sukoba Izrael imao podršku Sjedinjenih Američkih Država, njenog najbližeg saveznika, odnosi između Netanjahuva i predsjednika Baraka Obame bili su teški.
Najnižu tačku dostigli su kad se Netanjahu obratio Kongresu u martu 2015. godine, upozorivši na „loš sporazum” koji može da proistekne iz američkih pregovora sa Iranom oko nuklearnog programa Teherana.
Obamina administracija osudila je tu posjetu kao nametljivu i štetnu.
Veze sa Trampom
Početak predsjedničkog mandata Donalda Trampa 2017. godine doveo je do boljeg usaglašavanja politike vlada SAD i Izraela, i u roku od godinu dana Tramp je najavio priznavanje Jerusalima kao glavnog grada Izraela.
Ovaj potez je izazvao bijes širom arapskog svijeta – koji podržava pravo Palestine na istočnu polovinu Jerusalima koju je Izrael okupirao još u Bliskoistočnom ratu iz 1967. godine, ali je pružio priliku Netanjahuu za ogroman politički i diplomatski udar.
Nešto više od godinu dana kasnije, Tramp je priznao i suverenitet Izraela nad okupiranom Golanskom visoravni u Siriji, dodatno negirajući čitave decenije američke politike i stekavši pohvale od Netanjahua.
A u januaru 2020. godine, Netanjahu je pohvalio Trampov nacrt za mir između Izraela i Palestinaca kao „priliku vijeka”, iako su ga Palestinci odbacili kao jednostrani i ostavili na nivou prijedloga.
Netanjahu se slagao sa Trampom i oko Irana, pozdravivši predsjednikovo povlačenje 2018. godine iz nuklearnog sporazuma sa ovom zemljom i ponovno uvođenje ekonomskih sankcija.
Spektakl od suđenja
Poslije 2016. godine, Netanjahu je bio ometan istragom za korupciju, koja je kulminirala podizanjem optužnice protiv njega za podmićivanje, prevaru i iznevjeravanje povjerenja u vezi sa tri zasebna slučaja u novembru 2019. godine.
Netanjahu je optužen da je prihvatao poklone od bogatih biznismena i činio usluge da bi pokušao da pridobije pozitivnije ocijene u štampi.
On negira da je uradio bilo šta protivzakonito i tvrdi da je žrtva politički motivisanog „lova na vještice” koji su organizovali njegovi protivnici.
Suđenje je počelo u maju 2020. godine i tako je postao prvi premijer na dužnosti kome se to desilo, oglušujući se o pozive protivnika da podnese ostavku.
Karijera pod pritiskom
U svetlu ovih događaja, Netanjahuova politička karijera ostaje pod stalnim pritiskom, a njegov odgovor na unutrašnje i spoljne izazove oblikovaće ne samo njegovu budućnost, već i budućnost Izraela u narednim godinama.
Uprkos optužbama i kontroverzama, sposobnost da se prilagodi i preživi u teškim političkim vremenima ostaje ključna karakteristika njegove vladavine, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu