Kad se pojavio u svom selu Gornja Ravska kod Ljubije, komšije su ga dočekale aplauzom i čestitkama, ali i neizbježnim pitanjem: gdje je Draško Stanivuković i kada će doći da ih posjeti.
– Upoznali su Draška jer smo ovjde boravili u prirodi u vrijeme kad je, zbog epidemije korone, uveden policijski čas. Sad me pitaju šta ćemo Draško i ja uraditi za selo, jer trenutno nemaju struje, a put je užasan, makadamski. Nažalost, ne možemo im mnogo pomoći, jer je moje selo na teritoriji grada Prijedora – kaže Begić za Srpskainfo.
Za razgovore, kaže, i nije imao mnogo vremena, jer roditelje nije vidio od početka kampanje.
– Mjesec dana nisam dolazio u selo. A kad sam došao, morao sam se prihvatiti posla. Moji su zaklali dvije svinje od po 250 kilograma, valjalo je istopiti tolike čvarke – kaže Begić.
Za razliku od komšija, roditelji su imali sasvim drugačije teme za razgovor.
– Otac mi stalno ponavlja da moram završiti fakultet, a majka samo brine da li sam lijepo obučen. Prodala je sav ovogodišnji pasulj, da bi mi kupila odijelo za kampanju. Kad god obučem to odijelo, udare mi suze na oči – kaže Begić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu