Vode, uključujući prirodne ili vještačke mineralne, kao i gazirane vode bez šećera, platili smo blizu 26,65 miliona KM, a vode, mineralne i gazirane s dodatim šećerom i drugim sredstvima za zaslađivanje i aromatizaciju čak 178,4 miliona maraka.
Naše neznanje
Najveće količine stigle su iz komšiluka, Srbije i Hrvatske, zatim Mađarske i Slovenije, ali građani BiH piju i vodu iz Italije, Turske, Njemačke, Poljske, Češke, Sjeverne Makedonije, Rumunije, Kosova, Norveške, Belgije, Grčke, čak i iz SAD, Litvanije, Estonije, Portugala, Egipta, Južne i Sjeverne Koreje…
Put do BiH pronašle su i manje količine iz Moldavije, Tajlanda, Vijetnama, Kine, Japana, Libana ili Brazila.
Trend u vezi s uvozom vode višestruki je pokazatelj našeg neznanja, a šta u praksi znači kupovina domaćih proizvoda, ali i loš odnos prema domaćoj ekonomiji, objašnjava za „Dnevni avaz“ profesor Ekonomskog fakulteta UNSA Željko Šain.
– Na ovaj način isijavamo naivnost i ekonomsku nepismenost. Nemam ništa protiv uvoza, svega, ali moramo znati kako se cijeli svijet, koji je razumniji, pametniji i koji više voli svoju ekonomiju nego što mi volimo svoju, odnosi prema vlastitim, a kako prema uvoznim robama i uslugama. Umjesto da masovno koristimo ono čega imamo u izobilju očito je da se više oslanjamo na uvoz – dodaje prof. dr Šain.
Pojašnjava da moramo biti svjesni šta se sve nalazi u cijeni domaćeg proizvoda i da njegovom kupovinom direktno utičemo na rast prihoda, ali i rashoda u smislu većih izdataka za obrazovanje, zdravstvo, bezbjednost, infrastrukturu… Istovremeno, pomažemo domaćoj ekonomiji, utičemo na rast zaposlenosti, te na kraju cijelog lanca praktično pomažemo samima sebi.
Ovako, izdvajanjem milijardi za vodu i hranu iz uvoza, umjesto vlastite gradimo tuđe, uglavnom ekonomije drugih država.
– Mi, ustvari, ne znamo šta znači ekonomski patriotizam, kao dokaz ljubavi prema svojoj državi i domovini – kaže prof. dr Željko Šain.
Prijateljske zemlje
Zaključuje da BiH ima potencijal da od uvoznika postane veliki izvoznik vode, posebno u prijateljske arapske zemlje, koje su i prije rata pokazivale interes.
– Ovako ispadamo naivni i smiješni pred onima koji nam to dovoze ovdje, jer svi u svijetu najviše cijene svoje, dok mi izgleda više cijenimo tuđe. Na tome moramo poraditi od vrtića do staračkih domova – ističe prof. dr Željko Šain.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu