Sestra i ja smo kao djevojčice išle u Četerešku šumu kod naše crkve u pratnji roditelja. Pravili bismo roštilj i uživali u proljećnim momentima. Kasnije smo išle sa društvom. Koliko se sjećam, odlazili bismo veče ranije kako bismo zauzeli mjesta za roštilj budući da je bilo mnogo ljudi koji su na istoj lokaciji obilježavali taj dan.
– Bilo nam je jako zanimljivo i lijepo budući da bismo cijeli dan provele napolju. To su bili neki lijepi dani drugarstva, muzike, hrane, jurnjave. Sama misao na to mi vraća najljepša sjećanja i moram da priznam da mi fali ta bezbrižnost – priča Rada.
Ona je otkrila i čime bi se bavila da nije postala pjevačica:
– Budući da sam bila odličan đak, vukovac, i imala uspjeha u školovanju, sigurna sam da bih bila profesorka srpskog jezika ili profesorka geografije. Eventualno direktorka banke, instruktorka vožnje ili ministarka saobraćaja, da zavedem malo red.
Rekla je da nikada nije radila fizički naporan posao, jer su roditelji željeli da deca budu dobri đaci. Ipak, priznaje da je jednom kopala:
– Nikada nisam radila ništa fizički teško jer su roditelji od nas očekivali samo da budemo dobri đaci, odgovorni i s dobrim ocjenama. Odmah poslije škole bih išla da pjevam, pa nije bilo ni potrebe da radim išta. Doduše, jesam kopala.
Navela je i da ljudi često ne shvataju koliko je sve oko pjevanja zapravo zahtjevno, iako samo pjevanje ne mora biti teško:
– Pjevanje kao pjevanje nije teško nimalo ako je neko talentovan i ima dar od Boga, ali sve što je vezano za pevanje i što se ne vidi na televiziji ili na nastupima nije nimalo lako. Kada si zvezda, možeš da se izboriš za status i neke uslove, ali posao radnog pjevača po 12 sati pjevanja na svadbama treba cijeniti.
– Muzika i pjevači su tu da uveličaju slavlje domaćinima, ali isto tako moraju da istrpe često mnogo neprijatnih situacija od pijanih i navalentnih gostiju, a da ostanu nasmijani. Ako uzmemo u obzir da često izbijaju svađe, tuče, bacanje čaša, pa i vađenje pištolja, onda stvarno ne možemo da kažemo da je lako. Uvijek je važila ona Ko misli da je lako, neka proba.
Opisala je i kako su članovi njene porodice podijeljeni po pitanju rada i zalaganja:
– Nevjerovatno je da ja cijeli život radim i zarađujem novac, tata isto, maćeha takođe, ali prava radilica u našoj porodici je oduvek bila sestra Maja. Uvijek misli na sve, i završava 300 stvari u isto vrijeme. Definitivno sam ja ta koja je „šmeker za sjedenje“.
– Definitivno ustajanje rano za nastup ili samo ustajanje rano zbog bilo čega. Zauvijek. Danju ubija gužva, noć je tako lijepa, mirna i puna ideja.
Za Radu, rad je mnogo više od posla – to je i emocija i kreativnost:
– Pošto radim ono što volim, to je za mene uživanje, ljubav, uzbuđenje, sreća.
Na kraju, podijelila je snažnu poruku za sve one koji se bore sa svakodnevicom, ali ne odustaju:
– Moj savjet za sve ljude je da rade ono sto vole. Ako to nije moguće, a često zna da bude, da nikad ne odustaju. Da rade šta god i kako god i da budu uporni u svemu što rade jer se nikad ne zna šta nas čeka sutra i kakve će bog staviti šanse i iskušenja pred nas. Da se ne boje rizika da naprave neku promenu veliku i u starijim godinama. Da se bore i da vrijedno rade, da nikad ne izgube želju za poslom koji vole da rade. Kad-tad, upornost će se isplatiti, prenosi Alo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu