Tako je jedna korisnica Tvitera iz Srbije prepričala šta joj se dogodilo na sahrani.
– Da li znate da negdje postoji običaj da se pored sanduka kada se dolazi na sahranu ostavlja malo novca? Šokirala sam se kada sam to vidjela, a onda sam shvatila da je to veoma praktično jer se pomaže porodici kada joj je finansijski najteže jer su troškovi sahrane prilično visoki – napisala je ona, dodajući kasnije u komentarima da pomenuta praksa nalaže da se novac ostavi u sanduk ukoliko je otvoren ili na njega ako je porodica donijela odluku da kovčeg bude zatvoren.
Dok su neki priznali da nikada nisu čuli za ovaj običaj, ostalim korisnicima odmah je bilo jasno o čemu je riječ, te su objasnili gdje se on naročito poštuje.
“Ovdje u Lazarevcu i okolini je tako. Mene je to začudilo kao i knjiga sa spiskom poklona na svadbi i krštenju”, “Da, “na kosti” je izraz, koristi se za pogrebne troškove i “ne unosi se u kuću”, “U Vojvodini se to ne radi. Kod očevih u BiH da”… “Kod nas je običaj da se novac stavi kod slike preminulog ko dolazi kući da izjavi saučešće. Na groblju samo oni koji nisu posjetili dom preminulog. Gori mi je običaj u našim selima postavljanje ručka dok je preminuli u dvorištu, jer je groblje dalje. Puno je paganskih običaja”, “U Šumadiji je to običaj, tzv. pare na kosti. Obično se na sanduk stavi peškir ili poslužavnik za tu namjenu. Meni je to dosta bez veze običaj i nisam stavila ništa nedavno kada mi je majka umrla, ali svejedno su ljudi ostavljali novac”, neki su od komentara.
Drugi dodaju da nije neobično da sav novac, koji ožalošćeni ostave na sanduku, uzima sveštenik koji obavlja opijelo.
“Ponegdje je običaj da to pop pokupi”, “Zavisi kako gdje, u Šumadiji taj novac (ako nije baš mlad čovjek/žena) ide crkvi tj. popu”, stoji u komentarima.
I priprema pokojnika razlikuje se od kraja do kraja Srbije…
Kako pripremiti pokojnika za sanduk?
„Nesređenog pokojnika ne primaju na onaj svet „– rečenica je koju ćete čuti skoro u svakom kraju našeg regiona. Osim pripreme pokojnika, često se pominje i šta se stavlja u sanduk pokojnika na sahrani. Tu se uvijek dolazi do raznih stavova. Sveštenici za sve ove običaje imaju samo jednu riječ – paganizam. To ne sprječava ljude u svim našim krajevima da u sanduk pokojnika stave određeni predmet “da mu se nađe”.
Sam čin sahrane je vrlo stresan za porodicu i ožalošćeni već istog trenutka počinju sa raznim pripremama. Odmah kreću sa pripremom govora za sahranu, kupovinom pogrebne opreme i organizacijom same sahrane. Ukoliko je smrt nastupila u inostranstvu, potrebno je organizovati i prevoz pokojnika, objavljeno je na sajtu Prevoz pokojnika.
Gotovo svi dijelovi pripreme obavljaju se u kući pokojnika, pred njegovim ukućanima. Najprije se obavlja kupanje pokojnika, brijanje pa i oblačenje u svečano odijelo, koje je namijenjeno upravo za ovu priliku. Često sam pokojnik prije nego što smrt nastupi izabere u čemu želi da bude sahranjen. Međutim, kada su iznenadne smrti u pitanju, ova odluka pada na porodicu.
Tijelo pokojnika se najčešće pere vlažnim peškirima. Muškarac pokojnik se obrije, a u oba slučaja se sijeku i nokti prije no što se oblači novo odijelo. Kod žena, na porodici je da odluči da li će pokojnicu našminkati i dodatno uljepšavati. Generalno pravilo je da se pokojnik sahrani sa nakitom koji je najveći dio života nosio, ukoliko testamentom nije drugačije predviđeno.
Što se tiče samog položaja, pokojniku je sve vrijeme desna ruka preko lijeve na grudima. Ruke preminulog porodica veže maramicom. Za vezivanje uglavnom se koristi tanji peškir ili deblji vuneni konac, a osim ruku noge se takođe vezuju oko članaka. Oči pokojnika dok je u sanduku se obavezno sklapaju. Vjerovanje je da ukoliko pokojniku oko nije sasvim zatvoreno, da je on ostao željan nečega za života. Zbog toga mu se i oči zatvaraju jer će se tako duša bolje pripremiti za prelazak u vječni život.
Narodno vjerovanje kaže da čovjek na onom svijetu ima bukvalno sve iste potrebe kao i na zemaljskom. Iz tog razloga se u sanduk stavljaju svi predmeti, koji mogu biti od koristi. Na primjer ako je pokojnik pušio – obavezno se stavlja cigareta, ali mogu da se zateknu i kafa, novac. U nekim dijelovima Balkana, u sanduk se stavlja prut. On služi da se pokojnik odbrani od zlih duhova koji mogu da ga napadnu. Novac se pokojniku stavlja u džep kako bi mogao da plati ulaz u Raj. To je uglavnom prelaz preko mosta koji ga vodi na onaj svijet.
Da li se u sanduk pokojnika stavljaju novac i zlato?
Običaj darivanja novca pokojniku je prisutan u skoro svim krajevima regiona. Istorija pokazuje da su novčićima darivani i pokojnici u ranim krajevima antičke Grčke. Na primjer, spisi pokazuju da se tada na oči preminulog stavljao novčić kako bi mogli da pređu rijeku Stiks. Do dana današnjeg se običaj darivanja pokojnika novcem zadržao kod nas. Danas, kada pogledamo troškove sahrane, ovaj običaj može biti i praktičan. Na taj način porodica i prijatelji mogu da pomognu porodici pokojnika. Ranije je bilo sasvim normalno da se imućni ljudi u selu sahranjuju sa zlatom i novčićima. Njima je novac bio potreban kako bi mogli da plate put to Raja, a ukoliko porodica nije imala novca onda su se odvajali najbolji komadi zlata, prenosi Kurur.
Šta je mrtvačka svadba
Ono što je ostalo do danas od običaja jeste mrtvačka svadba. To potiče od vjerovanja da Bog ne prima kod sebe one, koji nisu vjenčani u svom zemaljskom životu. S tim u vezi potrebno je da se svim nevjenčanim pokojnicima na ruku stavi prsten, kao jednostavan znak da su oni bili makar i prividno vjenčani. Mlade djevojke se u Srbiji, i dalje u pojedinim krajevima, sahranjuju u vjenčanici – ukoliko su za života bile neudate.
Šta se stavlja u sanduk pokojnika na sahrani?
Razna su vjerovanja u zavisnosti od regiona u kom se pokojnik sahranjuje. Uglavnom, nakon kupanja pokojnika i njegovog oblačenja, u džep pantalona se stavljaju “korisne sitnice”. Uglavnom se stavljaju sitne pare, mali češalj, sat na ruku, ogledalo; a pored samog tijela u kovčeg se stavlja i još jedno dodatno odelo i par obuće.
Kovčeg je u mnogim situacijama popunjen i ostalim “pomagalima” za vječni život. Nerijetko se u kovčegu može naći i neki mobilni telefon, knjiga ili naočare za vid. Vjerovanje kaže da se u kovčeg žene, kojoj je preminulo novorođenče stavlja i odijelce. Navodno, ona to odijelce nosi svom djetetu na vječni počinak. Bez obzira na dio regiona, u kovčeg se uglavnom stavljaju predmeti koje je preminuli koristio i volio.