Ovaj praznik je značajan i po tome što su u ovaj dan poklade pred Božićni post, koji se zato ponekad naziva Filipovim postom.
Sveti apostol Filip rodom iz Vitsaide kraj jezera Galilejskog. Revnosno je propovijedao Jevanđelje u Aziji i u Grčkoj, u kojoj su Jevreji htjeli da ga ubiju, ali ga je Bog spasao moćnim čudesima. Tako arhijerej jevrejski, koji se ustremi na Filipa da ga bije, odjednom oslijepi i sav pocrni.
Stradao je u 86. godini tako što su njega i Vartolomeja neznabošci razapeli na drvo. Ljudi su potrčali da ih skinu, ali uspjeli su da spasu samo Vartolomeja, dok je Filip izdahnuo.
Mošti Svetog Filipa prenesene su kasnije u Rim.
Prema starom narodnom vjerovanju, na ovaj dan trebalo bi pripremiti bogatu večeru i veseliti se sa svojim ukućanima.
Proslavi Božića, naime, prethodi veliki božićni post u trajanju od 40 dana, ali prije njega idu Božićne poklade odnosno gozbe. Upravo one obiluju različitim narodnim običajima.
Smatra se da su poklade dan za praštanje i veselje, pa se priređuju povorke maskiranih igrača, koje uz buku i svirku obilaze naselja i izvode različite trikove.
Na taj način se bore protiv zlih sila i vještica, za koje se vjeruje da imaju jači uticaj u vrijeme poklada.
Različiti običaji se vezuju za ovaj dan, što zavisi od kraja do kraja. Negdje se poslije večere zavezuju sve verige u kući, kore od pojedenih jaja bacaju u vatru, tabani trljaju bijelim lukom, a djeci se pred spavanje oblače prevrnute pidžame i majice, piše Telegraf.
Postoji vjerovanje da bi trebalo uveče tabane trljati bijelim lukom i izgovoriti sljedeće riječi: “Vještica kao konac, u mene zubi kao kolac”.