Uplakane kolege govorile su sve najljepše o Merimi Balkić, Lejli Sadiković, Almini Ćorović i Mini Kadrić naglašavajući kako su bile ponos jer su svoje znanje i životne vrijednosti prenosile na djecu.
U nama je nevjerica i nemir. One su bile omiljene učiteljice koje su sa ponosom nosile ovu titulu. Učitelj nije posao, već voljeti, osjećati, umjeti. Sve ovo i mnogo više bila je naša Lejla koja je bila stvorena za ovaj posao, prva na polju inovacija, reformi i borbe za sreću svakog djeteta. Svi smo na gubitku preranim odlaskom njih četiri – kazala je jedna od Lejlinih kolegica.
Sanela Alagić iz Udruženja pedagoga KS kazala je da su Merima, Lejla, Almina i Mina bile nevjerovatne žene i uzor svima te da su svi ponosni što su bile dio njihovih života.
– Još uvijek smo tužni kao i u trenutku kada smo saznali da ih nema. Ovo nije zbogom, ovo je doviđenja – poručila je.
Od radnica OŠ “Kovačići” oprostili su se i učenici sa Daunovim sindromom koji pohađaju ovu školu, kao i predsjednica Udruženja “Život sa Daunovim sindromom” Sevdija Kujović.
– Čast nam je bila da sarađujemo sa njima. Ostali smo bez velikih promotera inkluzije i osoba koje su se trudile za bolji život svih nas i jednakost. Tužni smo što ste nas napustili, ali ponosni smo što smo vas imali. Trudićemo se da vaša djela zauvijek ostanu upamćena – kazala je Kujović sa učenikom.
Savjet roditelja OŠ Kovačići zahvalilo se preminulim radnicama što su dale svoje znanje i iskustvo njihovoj djeci kako bi kroz život koračala ponosno i pravim putem.
– Kad umre čovjek, njegova djela se prekidaju, osim ako je ostavio trajnu sadaku, lijepo odgojeno dijete da moli za njega i znanje kojima se drugi koriste, riječi su Božijeg poslanika. One su svoje znanje i dobrotu nesebično dijelile i pružale mnogim generacijama djece. Gubitak samo jedne osobe posvećene radu sa djecom pred kojom je budućnost je strašna tragedija, a mi smo u jednom trenutku izgubile četiri osobe. Lejla je bila druga majka našoj djeci i prihvatila ih je raširenih ruku kada su kao mala nesigurna bića došla na vrata škole. Vodila ih je sigurnom rukom i toplim srcem. Znala je svako dijete, sve njegove mane i vrline i pretvarala ih je svojom dobrotom u male velike ljude. Zauvijek će ostati u našim srcima i molitvama”, kazala je majka jednog od učenika iz razreda koji je Lejla vodila.
Od svoje bivše učiteljice, pedagogice, bivše direktorice i radnice OŠ Kovačići oprostile su se i učenice. Za Lejlu su istakle kako je imala najveći topli osmijeh koji ih je hrabrio i vodio kroz školovanje pa čak i kada su prerasle nivo “učiteljica”.
– Nikada se nije brinula za sebe koliko za druge. Svaki dan činila je zanimljivim i drugačijim. Bili smo ponosni što je naša učiteljica. Naučila je da se brinemo jedni o drugima, pokazivala kako da idemo kroz život i prevazilazimo svaku prepreku bez straha. Zahvalni smo za prvo slovo, brojku, ocjenu i sve trenutke u kojima smo na nju gledali kao na rođenu majku. Zvali su nas Lejlin razred i to smo ostali do danas. Obećavamo da ćemo sve ono što ste nas naučili zapamtiti zauvijek, a to je prije svega da budemo dobri – kazala je jedna od učenica.
Druga učenica rekla je kako škola više neće biti ista jer ih nikada više ujutro neće pozdraviti žena plave kose i širokog osmijeha – pedagogica Merima, niti pogled smeđih očiju uz umilni glas majke kojim je pozdravljala učenike sa “Dobro jutro sine” – Mina Kadić.
– Pedagogica Merima je uvijek bila tu za sve što nam je trebalo, spremna da nas sasluša strpljivo. Bez nje već sada škola izgleda pusto. Petak, 12. april, ostaće duboko urezan u našim srcima i životima. Naša škola više nije ista, mi nismo isti, teško je, boli i boljeće još dugo. Želimo da je ovo samo ružan san. Učiteljice, hvala vam za svaki broj, za svako slovo, za svaki osmijeh i dodir. Ponosni smo što ste nam baš vi bili učiteljica – rekla je druga učenica.
(Klix)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu