Ovako Miloš Đorđević (28) iz Temske opisuje dramatične trenutke borbe za život, nakon što se 25. decembra oko 17.30 našao na oko 100 metara udaljenosti od prevrnutog vagona na pruzi kod Pirota, iz koga je počeo da curi otrovni gas amonijak.
Mladić i njegov drug sa kojim je bio u kolima, samo su čudom prošli sa lakšim povredama, s obzirom koliko su blizu bili mjestu strašnog hemijskog akcidenta i koliko je amonijak otrovan gas.
– Vraćali smo se iz Pirota ka Temskoj lokalnim putem, kao i svaki put što idemo. Blizu je rijeka pa znam da se ponekad pojavljuje magla na tom dijelu. Kada smo blago počeli da ulazimo u neki dim, niko nije mogao ni da pretpostavi šta može da se desi. Pomislio sam da je to obična magla koje, kada se taj dio prođe, poslije više nema. Međutim, magla je postala tako gusta da se ništa ispred nas nije vidjelo. Pitam druga: vidiš li ti nešto, ja ne vidim ništa? U jednom trenutku, bukvalno se više ništa se nije vidjelo – počinje ispovijest Miloš Đorđević.
Gusta izmaglica, za koju u tom trenutku još nisu znali šta je, potpuno je onemogućila vidljivost pa je automobil skrenuo sa puta i završio u malom kanalu. Nisu mogli dalje kolima.
“Ovdje ćemo da umremo”
– Kažem drugu, izađi molim te vidi šta se događa. On otvara vrata i mi tada osećamo taj dim. Miris je bio izuzeteno jak i neprijatan. U tom trenutku ne znamo šta se dešava. Drug je rekao: “Ovo je neki otrovan gas, sada ćemo da se onesvijestimo i tu ćemo da umremo”. On mi je rekao da stavim nešto na usta i nos, pokrio sam ih rukom, koliko da se zaštitim. U tom trenutku smo istrčali iz auta, ne znam ni vrata da li sam zatvorio, ni da li sam ga ugasio. Uhvatila nas je panika, da nismo znali ni gdje da krenemo jer se ni prst pred okom nije vidio. Srećom je moj drug malo bio pribraniji pa smo krenuli u pravcu odakle smo došli, imali smo sreće. Mi smo 10 do 15 metara zašli u taj dim u kojem se ništa nije vidjelo kada je auto upao u kanal. Međutim, dok smo mi izašli iz auta, gas se proširio – opisuje Miloš za dramatične trenutke.
Mladići su krenuli kroz gustu izmaglicu, koja je mirisala nepodnošljivo, pokušavajući da se spasu.
“Osjetili smo da teško dišemo, tresle su mi se ruke”
– Osjećali smo teško disanje, da nas peče po licu. U tom trenutku su mi se tresle ruke, boljela me glava, ne znam šta se događa, da li je od gasa ili od straha. Malaksalost se javila malo kasnije. Nama je trebalo četiri, pet minuta brzim hodom, skoro trčeći da izađemo iz tog oblaka koji se brzo širio. Tu smo počeli da srećemo automobile koji su išli ka Temskoj, počeli smo u panici da zaustavljamo vozila redom. Ušli smo u auto jednog čovjeka koji nas je odvezao do bolnice u Pirotu. Svima smo ispričali šta se događa. Mi smo među prvima bili u bolnici, bio je tu još samo jedan čovjek kojeg je policija dovezla sa auto-puta. Tek smo tada saznali šta se desilo – seća se Miloš teških trenutaka u ispovijesti za Blic.
U bolnici saznali šta se desilo
U bolnici im je ukazana ljekarska pomoć, utvrđeno je da srećom nemaju teže posljedice pa su pušteni na kućno liječenje.
– Nismo imali pretjerano jako gušenje pa nas nisu stavljali na kiseonik nego su nam dali samo infuziju, mjerili su nam pritisak, saturaciju, i rekli da možemo kući da idemo a da se javimo opet ako osjetimo neke probleme. Hvala Bogu sve je bilo dobro. Sada kada vidim šta se desilo, uplašim se. Juče smo bili u Pirotu, strah me je bilo da prođem tim putem. Baš sam se uplašio. Ne pamtim da sam se nikada u životu tako uplašio. Ne znaš gdje da pođeš, ne znaš gdje da odeš, tolika panika, toliki strah, u životu nisam to doživio – sjeća se Miloš.
“BIlo je kao u horor filmu”
On kaže da je najstrašnije bilo to što nisu znali šta se dogodilo.
– Mogli smo da krenemo i na drugu stranu i da nastradamo. Strah je bio toliki da nisam znao gdje da krenem u tom trenutku. Kada sam autom upao u kanal, prvo je tu bio strah, poslije od gasa. Sve se sakupilo u jednom trenutku, ne znaš šta da razmišljaš. Srećom nas je pokupio kolima ovaj čovjek. Kada smo malo izašli na dio puta gdje može da se diše, već je bilo lakše. Tamo se ništa nije vidjelo, druga nisam vidio. Kao u hororima, dok nisam uključio lampu na telefonu nismo vidjeli ni gdje da hodamo. Mrkli mrak, a nije bio mrak nego magla. Nezamislivo je bilo, kao u horor filmovima. Samo smo gledali da izađemo odavde. Drug je dobro predpostvio da je neki otrovan gas – navodi ovaj mladić.
“Kad udahneš vidiš da je mnogo strašno”
Miloš se sjeća da tako jak ineprijatan miris nikada u životu nije osjetio.
– Takav miris nikada nisam osjetio, ništa slično. Prvo sam pomislio da je nešto zapaljeno pored puta, ali je bilo mnogo, mnogo jače, nepodnošljivije. Ja ne znam kako su ljudi koji su dolje ostali duže uopšte preživjeli. Čuo sam da je bilo dvoje mrtvih, mislio sam da će biti više. Takav sam utisak stekao da je mnogo opasno i mnogo otrovno. Ne treba da ti kaže neko šta je, osjeća se jednostavno. Jednom kada udahneš vidiš da je nešto mnogo strašno. Osjećam sada samo blagu malaksalost. Bili smo da damo krv na analizu poslije toga, ići ću na kontrolu opet jer znamo da je mnogo opasno – opisuje Miloš.
“Bili su na 100 metara od vagona iz kojeg curi amonijak”
Srđan Đorđević, Milošev otac, kaže da su se mladići našli na oko 100 metara udaljenosti od prevrnutog vagona iz kojeg je curio amonijak.
– Magla je bila toliko gusta, kako mi je sin ispričao, da nisu vidjeli ni svoje farove, toliko je bila smanjena vidljivost. Kada su otvorili vrata osjetili su jak miris gasa, ljutinu u očima pa gušenje. Pobjegli su iz automobila, sve im je ostalo u autu i laptop i torbe, samo da spasu glavu. Spasio ih je taj čovjek koji ih je pokupio. Oni su bili jako blizu prevrnutog vagona. Bilo je to prije 17.30, znam jer me je sin zadnji put zvao u 17.25. Ostavili su auto odmah i pokušali da se vrate pješice. Nisu znali o čemu se radi sve dok nisu stigli do bolnice. Oni su među prvima upali u taj dim. Bilo je haotično tog trenutka. U bolnici su bili dva, tri sata dali su im infuzije i dat im je neki lijek protiv gušenja. Nisu se žalili poslije na tegobe, osjećaju malo glavobolju ali su dobro – navodi Srđan Đorđević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu