Daliborka je vrhunac slave dostigla krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. vijeka u muzičkoj grupi “One i oni”. Rođena je 1944. godine u Ćupriji, a sa suprugom Branimirom Đokićem živi u Beogradu.
– Ušla sam u javni svijet sasvim slučajno. Spremala sam se za nešto drugo, ali sve u životu mi se dešavalo mimo planova. Tako da uopšte ne vjerujem da čovjek može da isplanira svoj život i da ostvari sve ciljeve baš onako kako je zamislio. U tom smislu može se reći da sam na neki način pomalo fatalista jer mi se lično događalo uvijek nešto drugo od onoga što sam planirala.
– Moj djed je bio inženjer hemije, a tata mi je bio elektrotehničar i oni su uticali na mene da i ja zavolim nauku. Smatrala sam da je to normalno da nastavim dedina istraživanja kojim se on bavio. Rođena sam i živjela do petnaeste godine u Ćupriji, gdje je bila fabrika šećera u kojoj je moj djeda bio glavni inženjer. Prešli smo u Beograd gdje sam u Desetoj gimnaziji upisala matematički smjer, ali i Srednju muzičku školu „Josip Slavenski“ gdje sam učila klavir i solo pjevanje. Iako su svi mislili da ću upisati tehničke nauke, ja sam se opredijelila za svjetsku književnost na beogradskom Univerzitetu odnosno, otišla sam tamo gdje me je srce vodilo – započinje priču za „Blic magazin“ Daliborka Stojšić (80).
Po završetku osnovne i Srednje muzičke škole Josip Slavenski dvoumila se da li da upiše hemiju, i nastavi stopama svog dede ili da po uzoru na drugog dedu postane inženjer.
Daliborka je još kao studentkinja Filološkog fakulteta u Beogradu, godine 1968., izabrana za Mis Jugoslavije, kada se njen život promenio iz korena. Nisam se ničemu specijalno nadala ali zaista je bilo uzbudljivo. U Majamiju sam proglašena za najfotogeničniju ženu sveta. Inače, u to vreme sam se uveliko bavila muzikom. Osim što sam bila u „Abraševiću“, pevala sam i u muzičkoj sekciji koju je vodio mladi Miša Blam. Tako sam već tada stekla skustvo na sceni i osetila da želim da se bavim muzikom. Išla sam i na časove klasičnog pevanja.
Sjećam se da sam te 1968. godine dobila poziv iz Zagreba, od Antona Martija koji je imao čuveni šou program. Tada sam prvi put u životu sama išla na put avionom. Imala sam samo jednu večernju haljinu u kojoj sam pobedila i razmišljala kako ću i šta ću. Kada sam došla u Zagreb, smestivši se u hotel „Dubrovnik“ u centru grada, odmah sam krenula u studio da snimim pesmu. Snimak je ispao fantastično. Sećam se da se pesma zvala „Reci mi“. Sutradan su mi uzeli mere, sašili srebrno odijelo, djala sam intervju Antonu Martiju i bila sam spremna za TV nastup. Od tada počinje moja muzička karijera…
Pobedom na takmičenju lepote otvorila je sebi vrata javnog života, te su krenuli angažmani na filmu i televiziji, kao i muzička karijera.
Prvo filmsko ostvarenje u kome je igrala bio je kratki film “Presađivanje osećanja” iz 1969. godine. Od tada do 1980. godine Daliborka je glumila u televizijskim serijama “Obraz uz obraz”, “Pravdo budi lijepa”, “Sviju srca miljenici”, “U vaše zdravlje”…
Uporedo sa glumačkom, Dubravka je briljirala i u muzičkom svetu.
Prvu singl ploču pod nazivom “Luda sam zbog vas” objavila je 1968. godine. Nakon toga su usledile još dve singlice, a potom je sa Lidijom Kodrič, Minjom Subotom i Slobodanom Bobom Stefanovićem osnovala grupu “One i oni”, koja je predstavljala pandan švedskoj grupi ABBA.
Boba Stefanović je brzo napustio grupu, a zamenio ga je zagrebački muzičar Žarko Dančuo, Daliborkin prvi muž. Zajedno su snimili pet ploča, a kada se grupa raspala, Daliborka Stojšić je nastavila samostalnu karijeru, te do 1996. godine objavila tri albuma i nekoliko singl ploča.
Susret sa Titom
– Na moje veliko zadovoljstvo imala sam priliku da se i lično upoznam sa drugom Titom. On je bilo veoma harizmatična ličnost. Tri puta sam pjevala za Tita. Prvi put se me pozvali iz redakcije Borbe 1968. godine i rekli da idem u Beli dvor, gdje ću pjevati predsjedniku za Novu godinu. Nosila sam Joksimovićevu vjenčanicu od izvezenih bisera, a na glavi sam imala moju dijademu od belog zlata. U ponoć sam pjevala pjesmu „Srećna Nova godina“ Lole Novaković.
– Sjećam se tada velikog broja ljudi u Belom dvoru a u centu su bili Tito i Jovanka. Imam i dalje ceo album fotografija sa tog nastupa i susreta sa Titom i Jovankom. Tada sam im i lično čestitala Novu godinu. Te slike Tomislava Peterneka su godinu dana bile u izlogu Borbe. Drugi put smo se videli na Dan Republike na Brionima. I treći put sam pevala Titu takođe za Dan Republike na Tari. Videlo se već tada da je bolestan a samo nekoliko meseci kasnije je preminuo u Ljubljani.
Sjećam se da je tada sjedio sam i tužan bez Jovanke – prisjeća se Daliborka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu