Kolumne

Biser(k)ini biseri

Skoro da ne prođe niti jedan dan, a da se neko od domaćih političara dobro ne izblamira na domaćoj ili političkoj sceni.

Biser(k)ini biseri
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Ipak, titulu šampina u transferu blama nosi aktuelna ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković, koju je javnost zbog toga već prozvala “Biserka”.

Osim što si je umislila da se njena funkcija može dovesti u istu ravan sa onom koju ima američki predsjednik, pa je na službena putovanja “vukla” i svog sina Alija, jer je, pobogu, i Tramp na svoja putovanja vodio kćerku Ivanku, Turkovićeva je javnost do sada zasmijavala, ali i šokirala brojnim drugim gafovima i izjavama.

Izbor je veliki, od vrijeđanja britansko-švedske kompanije “AstraZeneka” kako je “razvila nekvalitetne vakcine, namijenjene za siromašne”, preko podrške ratnim zločincima, pa do upućivanja protesnih nota Mađarskoj, Srbiji, Evropi i brojnim drugim zemljama za raznorazne stvari, koje uopšte nisu u njenoj nadležnosti.

Osim što je svojim postupcima BiH često uvlačila u diplomatske skandale, zbog poslednjeg istupa bi mogla čak da nam navuče i višemilionsku tužbu, a o srozavanju naše diplomatije u očima međunarodne i svjetske javnosti da ne pričamo.

Pročitajte još

Da se razumijemo, nije Turkovićeva jedina zbog koje nam se smije cijeli svijet, ali zasigurno daje najviše materijala da o nama misle kao o nekom siromašnom, nepismenom rođaku sa sela.

Da je BiH normalna zemlja, defitivno Turkovićeva i osobe poput nje ne bi smjele ni da priđu nekoj važnoj instituciji, a kamo li da obavljaju neku od funkcija.

Kakvu sliku ostavljamo u svijetu nije teško uopšte zamisliti ako uzmemo u obzir činjenicu da nam je diplomatija već godinama na zadnjem mjestu.

Da je tako govori i činjenica da nas u svijetu često predstavljaju osobe koji nemaju elementarne kvalifikacije da se bave diplomatijom.

Tako se u diplomatsko-konzularna predstavništva BiH šalju pripravnici, biznismeni, političari koji ne pričaju nijedan strani jezik, i druge osobe koje se postavljaju po ideološkoj, političkoj, prijateljskoj ili porodičnoj liniji.

Kada tome dodamo da BiH još nema zakon o spoljnoj politici i da se nerijetko dešava da ambasador ne želi da komunicira s ministrom inostranih poslova ili jednim od članova Predsjedništva, koje je prema Ustavu jedino nadležno za vođenje spoljne politike, onda se ne treba čuditi što smo u očima stranaca i dalje pleme tarzana koje gologuzo trči po šumama i rukama hvata zečeve.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu