Situacija se iz dana u dan mijenja, a posljednja vizita svjedoči: u Klinici za infektivne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra RS u Banjaluci liječi se 28 pacijenata, od kojih je troje na respiratoru.
Kako izgleda liječenje oboljelih od korona virusa i sa kakvim se izazovima, iz minuta u minut, bore medicinari, samo oni znaju. Jer, vrata ove klinike su hermetički zatvorena.
Takva su pravila i tako se mora, inače bi bitka bila unaprijed izgubljena. Ovo je zona u koju pristup imaju samo zaposleni i to uz posebne, najstrože mjere zaštite.
Pandemija novog korona virusa COVID 19 je izuzetan izazov, ne samo za nas u Klinici za infektivne bolesti, gdje se liječe oboljeli, nego i za cijeli Univerzitetski klinički centar i cijeli zdravstveni sistem Republike Srpske. Na zdravsvenim radnicima koji liječe i njeguju ove bolesnike je ogromna odgovornost – kaže načelnica klinike dr Antonija Verhaz.
Prvi pacijenti zaraženi korona virusom na Kliniku za infektivne bolesti UKC RS stigli su početkom marta i od tada kreće prestrojavanje na poseban režim rada, prilagođen uslovima epidemije.
Oni koji ulaze u kliniku i dolaze u dodir sa pacijentima, ili uzimaju uzorke za laboratorijske anelize, „pakuju“ se u specijalnu opremu, kako bi im svaki dio tijela bio zaštećen.
Skafander sa kapuljačom, dva para rukavica, kaljače preko obuće, naočari, viziri, posebne zaštitne maske sa filterima… Oblačenje i opremanje, po strogo propisanom redu i postupku, traje 15 do 20 minuta.
Kad završe zadatak, slijedi „raspakivanje“, opet po redu i protokolu, u kojem je svaki pokret bitan. Pri svlačenju medicinari moraju posebno paziti da ne dodiruju sluznicu oka ili nosa, da se ne bi zarazili. I to traje dvadesetak minuta.
Procedura vrijedi i za pomoćne radnice. Jednom do dva puta na sat one, obučene u skafandere i hermetički zatvorene u opremu, temeljito čiste i dezinfikuju sve površine u klinici.
– Ne možete ni zamisliti kako je to naporno. U toj opremi je vruće, teško je kretati se, dehidrirate, a posao se mora obaviti takoreći savršeno – objašnjava dr Verhaz.
U skafanderima i pod „punom ratnom spremom“ rade i medicinske sestre, a sve su iskusne i posebno obučene za rad na infektologiji.
One su u velikom riziku, jer njeguju pacijente, uzimaju im krv, priključuju infuziju. I doktori su izloženi opasnosti, naročito kada uzimaju briseve.
U skafanderima i pod „punom ratnom spremom“ obavljaju se i vizite, koje traju dugo i podsjećaju na scene iz naučnofantastičnih filmova.
Ali, ovo nije film, nego stvarnost u kojoj svaka i najmanja greška ili nepažnja mogu biti fatalni i po pacijenta i po one koji ih liječe.
– Naporno je i stalno smo pod velikim stresom. Imamo poseban režim koji podrazumijeva i drugačije radno vrijeme, nego u redovnim okolnostima. Kad je epidemija, mora se tako. Ipak, svi radimo puno radno vrijme, pa i više od toga, mada se u ovakvim okolnostima preporučuje da se radi skraćeno – kaže dr Verhaz.
S ponosom ističe da se niko od zaposlenih u Klinici za infektivne bolesti ne žali, srećna je što niko nije otišao na bolovanje.
– Ljudi su sjajni, ali su već iscrpljeni – priznaje načelnica klinike.
Na pitanje koliko ljekara ima na rapolaganju dr Antonija Verhaz odgovara kratko i jasno: malo!
Na Klinici za infektivne bolesti UKC RS, u srcu borbe protiv virusa korona, radi devet specijalista infektologa.
Svaki od njih, ali i svaka medicinska sestra, tehničar, laborant… u doba epedmije vrijedniji su od zlata.
Zato se i moraju čuvati, da bi sačuvali svoje pacijente. Zato su vrata klinike hermetički zatvorena. A iza tih vrata…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu