Nikon (Vorobjov) je iguman, duhovnik Ruske pravoslavne crkve, duhovni pisac, učitelj čuvenog pravoslavnog bogoslova Alekseja Iljiča Osipova.
Ova njegova pisma treba da pročitate, jer u njima opisuje kome Bog nikako ne može pomoći:
– Bog se protivi gordima, a ljudi još više. Ako se osoba ponaša gordo, gruba je naporna za druge, pokazuje znake očiglednog ponosa – to je nešto čemu nema pomoći. U društvu morate pokušati da budete nevidljivi. I uvijek se trudite da budete bolji, da ispravite svoje nedostatke. Kada tugujemo zbog nečega, nadoknađujemo neispunjenje zapovijesti.
A čak i kada uspijemo da u potpunosti ispunimo zapovijesti, one mogu biti neprijatne Bogu ako ih ispunjavamo bez skrušenosti u srcu.
Ništa nam osim poniznosti neće pomoći. Gospod ne pomaže gordim i nadmenim.
Gordost je glavna osobina đavola. Zbog gordosti se najveći Anđeo pretvori u satanu. A gordi, umjesto da budu kao Gospod, postaju kao đavo. Zato se kaže:
“Bog se opire gordima”
– Sam Gospod nam zapovijeda da se od Njega naučimo krotosti i smirenju. I Bogorodica je postala izabrana zbog svog smirenja.
Svojevoljni čovjek je spreman da potčini sve i svakoga: ljude, prirodu, pa Boga. To znači i sam postati Bog. To je bio satana, tome su bili skloni Adam i Eva, vjerujući zmiji-iskušitelju, koji im je rekao: budite kao bogovi.
Zbog toga čovjek mora imati takav kvalitet kao što je poniznost, a ne gordost. Bez smirenja sva naša dobra dela i podvizi su ne samo beskorisni, već i štetni. Zato što njeguju ponos u nama i u budućnosti mogu pomoći čovjeku da postane Satana.
Gordost, sujeta, samoljublje toliko su duboko ukorijenjeni u ljudskom srcu da su potrebne mnoge tuge da bi se čovjeku pomoglo da ih prevaziđe i postigne neku poniznost.
Ako vidite u sebi takve kvalitete kao što su ponos, zavist, razdražljivost, ljutnja, ne morate biti previše uznemireni. Svi smo mi pala bića. Ali ovo nije dovoljno razumjeti samo umom. Moramo to shvatiti srcem i zavapiti pred Bogom. I uvijek plačite o tome u molitvi, sjećajući se svojih grijeha, slabosti i padova.
I od toga srce postaje mekše prema drugim ljudima. Iako bijes, razdražljivost i druge strasti mogu i dalje ostati u čovjeku. Ali nema drugog načina. Sveti Isak Sirin kaže:
– Slijedite putem koji su postavile stradalne noge svetaca.
Niko se ne može spasiti ni dobrim djelima ako nema unutrašnje borbe sa gordošću i nadmenošću. Gordi čovjek poslije smrti otići će u prebivalište glavnog gordog čovjeka – đavola.”, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu