Hronika

"BOL NE JENJAVA" Poslije ubistva Albanca odgovornog za likvidaciju Srbina (17) u Gračanici, oglasio se brat tinejdžera

Šta da kažemo. I to je jedna tragedija, ali nas boli naša, jer smo bez ikakvog razloga i povoda ostali bez jednog mladog života. Dimitrije je bio mladić pun radosti, vedrog duha, vrijedan, i sa planovima za budućnost koju nije dočekao.

"BOL NE JENJAVA" Poslije ubistva Albanca odgovornog za likvidaciju Srbina (17) u Gračanici, oglasio se brat tinejdžera
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Ovim riječima Srđan Popović, rođeni brat Dimitrija, sedamnaestogodišnjeg mladića ubijenog u centru Gračanice 5. juna 2004. godine odgovara na pitanje Novosti kako komentariše to što je mladić albanske nacionalnosti, Albert Krasnići, koji je ubio njegovog brata, i sam ubijen!

Alberta je prije nekoliko večeri, prema navodima medija na albanskom jeziku, ubio otac. Kako je policija saopštila, povodom ubistva uhapšen je S. K. a pronađeno je i oružje iz kog je pucano.

Međutim, Popovići koji su zbog hira sada već ubijenog albanskog mladića ostali bez sina i brata, neće da komentarišu tragediju dželata njihovog Dimitrija. Ne žele da se svete ili se raduju jer kažu – tragedija je tragedija! Ali, ne prestaju da žale i spominju Dimitrija koji je, kako su isticali i proteklih godina prilikom obilježavanje godišnjice njegovog ubistva, bio njihova nada i uzdanica.

– Naš Dimitrije je ubijen u sedamnaestoj godini. Nije dočekao ni maturu, ni da ga majka oženi – oplakivala je Jorgovanka sina prilikom jedne godišnjice.

Pročitajte još

Njegov brat Srđan, koji je aktuelni gradonačelnik Gračanice, opominje da je Dimitrije žrtva bezakonja, ali i da mora biti opomena za naredne generacije da se ovakva brutalna ubistva na nacionalnoj osnovi, usmerena prema Srbina, ne smiju više dešavati na KiM.

– Ono što se dogodilo Dimitriju nikada nikome ne bih poželio. Niti takvu patnju porodici, jer je na najsvirepiji način prekinut jedan život. Iako je naša porodica iz Gračanice, 1999. živjeli smo u Prištini, a potom kada su svi Srbi izbegli iz grada, vratili smo se u Gračanicu. I baš kada smo pomislili da će prestati sa kidnapovanjima i ubistvima Srba, koji su obilježili tu nesrećnu 1999. godinu, kao grom iz vedra neba snašla nas je Dimitrijeva smrt – kaže Popović dok se prisjeća bliskosti sa bratom koji mu je povjeravao mladalačke tajne i planove.

FOTO: NIKOLIJA KOŠAK/RAS SRBIJA
FOTO: NIKOLIJA KOŠAK/RAS SRBIJA

Popović se prisjeća kako je bio veoma blizak sa svojim starijim bratom koji je, iako tinejdžer, već bio veoma zreo za svoje godine.

– Volio je medicinu koja mu je bila prva ljubav, ali je imao sklonosti i ka pisanju tekstova, za sport… Često se šalio sa majkom da će je kada postane ljekar liječiti.

Gradonačeklnik Gračanice sa žaljenjem konstatuje da je njegov brat bio žrtva iživljavanja mladih Albanaca koji su se vozili te večeri kroz grad. Dimitrije je ubijen hicem iz vatrenog oružja koji ga je pogodio u predelu glave, dok je sa drugovima ispred kioska brze hrane čekao da naruči sendvič. Hice iz vatrenog oružja ispalio je Albert Krasnići koji je automobilom marke “audi” došao sa drugom iz Prištine, gde su se prethodno šalili da će otići da ubiju nekog Srbina.

Kapela u znak sjećanja

– Nikada neću zaboraviti tu bol i taj šok koji smo doživjeli roditelji i ja kada su nam Dimitrijevi drugovi javili da je ubijen. Bol ne jenjava, a na sve načine nastojimo da zadržimo sjećanje na njegovu prolivenu krv, na našeg Dimitrija koji je tek počeo da se raduje životu – govori Srđan Popović.

Podsjeća da je u centru Gračanice sagrađena kapela u znak sjećanja na njegovog brata koja je nedavno i oslikana. Inače, jedna o ulica u Gračanici nosi ime Dimitrija Popovića, a svake godine se održava i memorijalni fudbalski turnir.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu