Deceniju nakon što je prva generacija studenata upisala studije po novim principima, većina predmeta je jednosemestralna, što omogućava da se fakulteti brže završavaju, ali studente i dalje slabo osposobljavaju za posao. Dok se na fakultetima u inostranstvu stiču i praktične vještine, neki naši studenti još su u situaciji da bubaju teoriju, te da uče iz zastarjele literature. I praktičan rad za vrijeme studija, bilo u laboratorijama ili u preduzećima, zaostaje za evropskim primjerima. Studenti se žale i na to da se kod nas, ni nakon toliko vremena, još ne zna šta sve bolonjske reforme podrazumijevaju.
Rektori dva javna univerziteta u Srpskoj ocjenjuju da je primjena bolonjskih principa kod nas tek djelimično ispunila očekivanja.
Bolonja traži jednosemestralne predmete i brzo i efikasno studiranje, završavanje i uključivanje u radni proces. Međutim, studiranje u našoj regiji još traje i po 6-7 godina, što još nije efikasan sistem. Sa druge strane, ni tržište rada se nije promijenilo u smislu da prihvata te studente, a te dvije promjene moraju se istovremeno dešavati – ističe rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Stevo Pašalić.
Novi modeli
Smatra da se naši fakulteti tek moraju mijenjati, kako bi se na najbolji način iskoristili kapaciteti studenata, te pratile brze promjene na prostoru visokog obrazovanja u Evropi.
– Sada postoje novi modeli, a prije svega princip cjeloživotnog učenja. Taj trend je jako zastupljen u svijetu, naročito u razvijenim zemljama, jer više ne važi deviza posao za cijeli život, već učenje za čitav život. U SAD, recimo, prije samo deset godina nisu ni postojala zanimanja koja su danas najplaćenija. Moramo pratiti te promjene i brzo prilagođavati svoje studijske programe i studiranje tome – kaže Pašalić.
Njegov kolega sa Univerziteta u Banjaluci, rektor Radoslav Gajanin, ističe da se na fakultetima primjenjuje većina bolonjskih principa, ali da to ne znači da sve teče kao po loju.
– Naši fakulteti organizuju studije na sva tri ciklusa, imamo uporedivosti diploma sa međunarodnim, imamo međunarodnu saradnju, prenos bodova i slično, što su sve zahtjevi Bolonjske deklaracije. Osim toga, prednost Bolonje je i to što predviđa da predmeti optimalno traju jedan semestar, pa studenti lakše savladaju takvo gradivo. To je i kod nas zaživjelo i ubrzalo završavanje studija. Ali i dalje moramo inistirati na drugim preporukuma, a to je da se jasno definišu izlazne kompetencije naših studenata. Bojim se da se na pojedinim fakultetima i studijskim programima i dalje insistira na usvajanju teorijskih znanja, a ne na praktičnim kompetencijama studenata kada završe te studije – objašnjava Gajanin.
Po njegovim riječima, obaveza fakulteta, odnosno nastavnog kadra, trebalo bi da bude da studentima kažu gdje će naći teorijske informacije koje im trebaju, ali da je suština u tome da studente osposobe za posao koji ih čeka.
Slaba mobilnost
Univerziteti u RS zastaju u još jednom segmentu primjene bolonjskih principa studiranja – studentskoj razmjeni i mobilnosti. Mada već desetak godina učestvuju u evropskim programima koji omogućavaju odlazak studenata i nastavnika na nekoliko mjeseci studija u inostranstvu, te mogućnosti su minimalno iskorištene.
Po zvaničnim istraživanjima, u RS je tek oko jedan odsto studenata bilo na nekom takvom programu, što je jedan od najnižih procenata u Evropi. Prosječna stopa mobilnosti u Evropi je oko deset odsto.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu