U legendarnom pabu “The King’s Arms”, omiljenom sastajalištu studenata čuvenog univerziteta, nekada je redovan gost bio i Džonson, ali danas o njemu malo ko ima nešto lijepo da kaže. Mnogi mu nisu oprostili što se služio lažima da bi propagirao napuštanje EU, što je zaveo zemlju sa ciljem da dođe na vlast i što je sada za to i nagrađen, piše njemački Fokus poslije razgovora sa Emili i Nikolasom, današnjim studentima Oksforda i gostima paba.
Džonsonu (55) je cijelog života bio uzor Vinston Čerčil. Najviša funkcija u vladi jedino je što može da zadovolji njegov ego, piše Fokus. Kao dijete je maštao da postane “kralj svijeta”.
Volju za moć je razvio veoma rano, a metode za njeno sticanje razvio je u naelitnijim obrazovnim ustanovama u zemlji: u internatu Iton i na Univerzitetu Oksford.
Godine 1983. harizmatični plavušan upisao je Klasične nauke na Bejliol koledžu, gdje se učlanio u Bulingdon klub: ozloglašeno društvo za pijančenje u kome studenti najvišeg društvenog sloja slave dekadentan način života.
Članovi kluba (bullers) u smokinzima od 4.000 dolara piju sve dok se ne obeznane, a navodno dovode i prostitutke. Uništavaju namještaj, posuđe i inventar da bi već sutradan ujutro uredno platili štetu. Tako je i u pabu “The King’s Arms”. Desi se i da neko od izgrednika bude uhapšen, pa je tako i Džonson svojevremeno proveo jednu noć u zatvoru.
Bivši britanski premijer Dejvid Kameron kasnije se stidio članstva u tom klubu, ali ne i Džonson. Iako za njega kaže da je “sramni simbol nevjerovatne arogancije i popišljivosti”, priznaje:
Osjećaj da možemo da se razmećemo bio je predivan.
Udruženje je i dalje obavijeno mitskom aurom:
– Oni koji pripadaju tom krugu, smatraju da su predodređeni za vlast – kažu izvori.
Danas se tzv. buleri nalaze na ključnim pozicijama u politici, privredi i medijima. Simbolizuju stari Oksford: bijelci su, bogati i konzervativni – torijevci starog kova, koji se dive Džonsonu i koji su ga i izabrali.
Emili i Nikolas strijepe da bi ovoga puta narod mogao da plati ako “buler” Boris, umjesto paba, uništi državu.
Da li će do toga stvarno doći?
Instinkt za sticanje vlasti i retoričke sposobnosti Džonson je prije svega usavršio u prostorijama debatnog kluba Oksford junion. U ovom mini parlamentu moćnici budućnosti u fraku i sa leptir mašnom vježbaju razmjenu replika u donjem domu parlamenta. Bivši studenti i Džonsonovi vršnjaci kažu da su na Oksofrodu naučili da lijepo govore, bez mnogo znanja. Nagradu dobija onaj ko lako i bez pripreme navede publiku da mu oduševljeno kliče.
Džonsonove verbalne sposobnosti znaju da se otmu kontroli, pa je rezultat prilično neukusan: tako je stanovnike afričkih kolonija opisao je kao “crnčiće koji mašu zastavicama”, a homoseksualce kao “peškiriće u atlet majicama”. Ipak, postoji i druga strana medalje. Kao gradonačelnik Londona (2008-2016) demonsrirao je široke nazore i bliskost s narodom. Umjesto službenom limuzinom, dolazio je na posao biciklom i dao je finansijskoj metropoli topao i intelektualni imidž.
Kao student je po svaku cijenu želio da postane predsjednik debatnog kluba, jer se to smatra prvim korakom u karijeri koji vodi do funkcije premijera. Uspio je u drugom pokušaju. Ali nikako nije želio da ide na praksu kod socijaldemokratskog poslanika:
– Gospodine profesore, zar ne znate da sam nepopravljivi torijevac?
Po svemu sudeći, nisu mogli da ga prozru ni najmudrije glave elitnog univerziteta.
Njegov kolega sa studija, a danas novinar Sebastijan Šekspir tvrdi da je Džonson još tada bio “poptuno formiran, za razliku od mnogih drugih početnika”.
– Mogli ste da vidite u njemu budućeg državnika – kaže on.
(focus.de )
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu