Njegova muzika odavno je prestala da bude samo zvuk ona je postala osjećaj, iskustvo i sinonim za veselje koje se pamti. Iza njega su decenije rada, hiljade nastupa i bezbroj trenutaka koji su se zauvijek urezali u sjećanja publike.
Ipak, i dalje je gladan napretka i istraživanja novih muzičkih puteva. Povod za razgovor sa Borkom jeste nova faza u njegovoj karijeri – završetak albuma koji nosi svježinu i iznenađenja za vjernu publiku. Ali i privatna prekretnica koja mu je, kako sam kaže, promijenila pogled na život – prije četiri mjeseca postao je djeda. Upravo ta kombinacija umjetničke zrelosti i lične transformacije otvara prostor za iskren razgovor o emociji, inspiraciji, ranjivosti i ljubavi prema muzici.
Kako bi opisao fazu u kojoj si trenutno – kao umjetnik i kao čovjek?
– U umjetnosti uvijek ima prostora za učenje i napredak, bez obzira na godine i iskustvo. Trenutno sam u fazi kada završavamo album koji izlazi ove godine — donosi nešto novo, drugačije, nešto što publika možda ne očekuje od mene. Vjerujem da će naići na dobar prijem. A kao čovjek, uživam u jednoj potpuno novoj dimenziji života – prije četiri mjeseca postao sam djeda. Svaki slobodan trenutak koristim da provedem sa unukom i svojom porodicom. To je sada moja najljepša faza – rekao je on.
Šta je tvoj kreativni haos? Gdje se rađaju tvoje ideje?
– Sve kreće sa nastupa. Ta razmjena energije sa publikom je neprocenjiva – iz nje se rađaju ideje, pravac, inspiracija. Kada osjetim šta ljude pokreće, tada i ja znam gdje dalje da idem. Publika mi je najveći kompas u kreativnosti – govori Borko.
Kada si posljednji put rekao sebi: “Bravo, Borko!”?
Nikad. I trudim se da to i ne uradim. Vjerujem da pohvala može da uspava entuzijazam. Moj otac me je naučio da uvijek može bolje – i toga se držim. Dokle god osjećam da mogu više i jače, neću reći to „bravo“.
Postoji li neka tvoja ranjivost koju publika nikad ne vidi?
– Svako ima svoju ranjivost. Kod mene je to vrijeme — mnogo sam ga kroz život proveo radeći, a manje uz porodicu. To me pogađa. S druge strane, nikad ne glumim emocije. Ako mi je teško, i na sceni sam takav. Ljudi to osjete, jer emocija je nešto što se ne da sakriti, pogotovo kada se izražava kroz muziku – priča muzičar.
Da li je tačno da su vaši nastupi bukirani čak godinu dana unaprijed?
– Čak i po dvije godine unaprijed! Ljudi su prepoznali kvalitet i energiju koju donosimo na svako veselje. Kada nešto radiš iskreno i sa ljubavlju, to se vidi – i publika to pamti. Zato nas zovu unaprijed, da budu sigurni da ćemo baš mi uveličati njihov dan – govori on.
Najneobičnija stvar koja ti se dogodila na nastupu?
Jedan trenutak je postao legendaran: kolega mi je dodao čašu da mu pridržim, a ja sam nastavio da sviram – sa čašom u ruci, preko harmonike! Snimak je postao viralan, ljudi su oduševljeni i sada redovno traže da to ponovim. Ima još mnogo anegdota, ali ta je neplanirano postala zaštitni znak – završio je Radivojević, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu