Kada sam shvatio da je vojni kamp u kom smo se nalazili opkoljen sa oko 250 talibana, mislio sam da nikada neću stići kući, u Srbiju…Bio sam siguran da će se nešto loše desiti – ovim riječima opisuje jedan od najtežih dana u svom životu Marko Pribak, državljanin Srbije koji se zbog posla našao usred Kabula u trenutku kada su talibani krenuli u pohod na avganistansku prestonicu.
Kako kaže, u tim trenucima njemu i njegovom prijatelju i kolegi Aleksandru Cvejiću, svašta je prolazilo kroz glavu, ali, na sreću, dodaje, ostali su pribrani, koliko god je to bilo moguće.
Marko počinje priču za portal 24sedam od trenutka kada su kabulske ulice, od najbezbjednijih, u jednom trenu postale simbol panike i straha.
– Sve se izdešavalo u 12 sati. Vojska se samo povukla i talibani su ušli u grad kolima i motorima. Pročulo se kroz grad šta se dešava i zavladala je opšta panika. Svi su počeli da bježe i krenuli su negdje, iako su znali da talibana ima u cijelom Avganistanu. Onda je većina pohrlila na aerodrom ili je nalazila skrovišta u napuštenim zgradama.
Pribak se u tom trenutku nalazio u svom smještaju sa kolegom i kada su saznali šta se dešava, kontaktirali su čovjeka koji je bio zadužen za bezbjednost u jednoj ambasadi.
– Kolega i ja radimo za jednu internacionalnu kompaniju i često smo dolazili u Avganistan zbog posla. Samo ove godine sam bio četiri mjeseca i zbog toga smo ostvarili mnoge kontakte sa ljudima, koji su nam u ovom trenutku mnogo značili. Pozvao sam poznanika koji je zadužen za bezbjednost u jednoj ambasadi, i on nam je savjetovao da ostanemo tu gdje se nalazimo. Ja sam u međuvremenu kupio karte za 17. i 18. avgust, ali poslije nekoliko sati ukinuti su svi komercijalni letovi. Ipak, iako nam je savjetovano da ostanemo u smještaju, riješili smo da odemo na vojni aerodrom. Naš prijatelj nas je pozvao tamo, pokupili smo stvari, spakovali se u kola i otišli – nastavlja priču Marko Pribak.
Ističe da u tom trenutku, nije bio siguran da li je to bila dobra odluka.
– Nisam znao da li treba to da radimo, ali ipak smo krenuli. Uspjeli smo da dođemo do vojne baze, ali ne i da uđemo u nju. Pored nje se nalazio kamp-hotel u koji smo uspjeli da uđemo zahvaljujući momcima iz Hrvatske i Bosne. Oni su nam mnogo pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. Sa njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu… A onda… Onda je uslijedio jedan od najgorih dana u mom životu. Kada smo ušli u kamp, već sutradan, okružili su nas talibani. Preko 250 njih opkolilo je naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britalije koji su uspjeli da ih otjeraju. Oni su došli da naprave spisak za evakuaciju, i već sutradan smo uspjeli da odemo.
Marko je rekao i da je olakšanje osjetio čim se avion našao iznad kabulskog tla.
– Taj trenutak ću zauvijek pamtiti. Meni nije bio osjećaj olakšanja kad smo sletjeli u Beograd, već čim smo poletjeli za Uzbekistan. Tada sam znao da smo bezbjedni.
Dodaje i da je zahvalan otpravniku poslova Ambasade Srbije u Indiji koji je nadležan i za Avganistan Siniši Paviću, bez kojeg ništa ne bi uspjeli, kao i kompaniji za koju radi. Ipak, najviše je zahvalan “momcima sa Balkana” koji su im pomogli da prebrode ta četiri dana.
– Bog nas je spojio, svako je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostaću im dužan do kraja života. Ovo je sreća, sreća i Božija pomoć – zaključuje Marko.
Drugi dio dvojca Aleksandar Cvejić stigao je sinoć u Gračanicu gdje mu je porodica.
On je rekao da u Kabulu vladaju “strava i užas” i da se, kaže, “dešavalo svašta” i da se u Kabulu non-stop puca. Oni su, njemačkim vojnim avionom, prvo evakuisani u Taškent, odakle su prebačeni u Njemačku, a zatim i u Srbiju.
“U Kabulu se dešavalo svašta”
U kratkoj izjavi za RTS Cvejić je rekao da se u Kabulu “dešavalo svašta”, da su bili su opkoljeni.
– U nekim trenucima, dobili smo oružje da se pazimo – ispričao je Cvejić, ne želeći da imenuje od koga su dobili oružje.
Osim njega i Pribaka, u grupi su, kaže, bila i dvojica državljana Hrvatske, i još dvojica iz BiH.
– Evakuisali smo se iz tog hotela gdje su nas primili, u taj dio aerodroma su nam ulazak sredili Britanci, pa smo išli kod Nijemaca. Zvali smo i našu kompaniju da pričamo sa njima, tako da smo mi prvi koje su Nijemci evakuisali, nas sedmorica i još neki Nijemci – ispričao je Aleksandar.
U Kabulu je, ističe, “strava i užas”.
– Prvenstveno što je vojska katastrofa, tu niko za ništa ne odgovara, puca se po cijeli dan, ubijaju se, niko ne odgovara za civile, civili hoće da bježe na aerodrom. Ima mrtvih – kaže Cvejić.
Zahvalio je ambasadorima, Vladi Srbije, dodajući da će o svemu tek govoriti jer je, kaže, još uvijek pod stresom, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu