Sudbine

Božo Vrećo boluje od epilepsije od svoje 18. godine: Moj lijek je u posvećenosti Bogu

Ekscentrični umjetnik iz Sarajeva, Božo Vrećo, ljude često baca u emociju zbog njegovih sevdalinki, a malo ko zna da on od svoje osamnaeste godine boluje od epilepsije.

Bozo Vreco
FOTO: FOTO: BOZOVRECO/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Božo je istakao da ga je pesma regenerisala.

– Božanska milost me je izliječila, a moja pjesma me je regenerisala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja šta neko misli, te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu isceljenja – rekao je Vrećo, te dodao da i te kako vjeruje u Boga.

Božo Vrećo
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RINGIER

– Svim svojim srcem i dušom. Božanska ljubav me je osnažila, oblikovala i pripremila za sve što je bilo i tek dolazi. Njemu je sva zahvalnost za sve u mom životu. Svaki moj koncert njemu je na dar. Neraskidiva veza s Bogom je u predanosti i dobroti, posvećenosti i prepuštanju duši da zapjeva i krene putem koji osjeća u svojoj duši. Upravo to i činim sve ove godine, koliko god to nekome izgledalo nadrealno i nezamislivo – tvrdi on.

Kako je ranije govorio otvoreno o svojoj seksualnosti, te da će se vjenčati za partnera, sada je odgovorio na pitanje o tome kakav mu je ljubavni život i da li je srećan.

Pročitajte još

– Igrao sam se sa svim igračkama, jer one, kao uostalom i odjeća, ne podnose muško ženske podjele. To je nakaradni degradirajući sistem društvenih kodeksa koji ustrojava i formira idiote od ljudi. Nikad mu nisam bio podložan niti me je zanimalo nametanje podjela i zabrana tog tipa – istakao je pjevač, te kao muškarac sa bradom koji redovno nosi haljine otkrio kada je prvi put obukao istu, prenosi Blic.

Božo Vrećo
FOTO: MARKO ĐOKOVIĆ/RINGIER

– Još kao mali dječak. Obožavao sam haljine! I dalje je to moja fascinacija, na sceni i izvan nje. Već s pet godina sam trčkarao u haljinama i u tome se odražavao moj spokoj, sloboda odrastanja, ljubav majke i sestara… Rijetki oslobode svoju drugu stranu sebe. Obično ljudi podliježu samo jednoj strani sebe odbacujući mogućnost transformacije što je tužno. Moje djetinjstvo me uvijek podsjeti na priču o Petru Panu i Zvončici jer sam mogao biti i jedno i drugo bez da mi se svijet urušava. To me je učinilo dovoljno jakim za današnji svijet – smatra on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu