Zajednička ofanziva Hrvata i Bošnjaka na zapadne granice Srpske, izdaja i sankcije Beograda, bombardovanje srpskih položaja od strane NATO avijacije i tadašnji osjećaj da smo ostavljeni potpuno sami, bez pomoći bilo koga, predstavljalo je neopisivu agoniju u dušama junaka koji su pune tri godine branili i, na kraju, odbranili Republiku Srpsku.
S ove vremenske distance i razmišljajući hladne glave, formiranje i postojanje Republike Srpske predstavlja pravo malo svjetsko čudo! U krajnje nepovoljnim geopolitičkim okolnostima, kada se Rusija Borisa Jeljcina u međunarodnim poslovima pitala, maltene, kao Burkina Faso, kada su iza Hrvata i Bošnjaka stajale SAD, kao tada jedina i neprikosnovena svjetska supersila, kada su neprijatelji Srpske uživali podršku EU i skoro cijele međunarodne zajednice, herojska borba Srba u BiH može se, komotno, porediti s antičkim junaštvom Leonide i 300 Spartanaca u Termopilskom klancu.
Danas, 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, aktuelno rukovodstvo Republike Srpske poziva građane na mobilizaciju patriotskih „damara“ i „osjećaja“. Vele da je Srpska ugrožena više nego ikad ranije! Da nam zli stranci, u saradnji s političkim Sarajevom, spremaju „svilen gajtan“, koji nisu ovako zatezali još od 1995. godine.
Može biti. Međutim, problem je u tome što ogromna većina onih, koji se danas nalaze na čelu Republike Srpske, protekli rat nisu ni „omirisali“. Kako vjerovati na riječ onima koji su prije 30 i kusur godina pobjegli iz Srpske, a danas je, tobože, brane od stranih neprijatelja i domaćih izdajnika? Nemaju kredibilitet, ali ga nadomještavaju dugim jezicima i naknadno probuđenim patriotizmom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu