U to vrijeme, EU je bila primorana da manje pažnje posvećuje drugim problemima među svojim državama članicama. Problemi koji predstavljaju mnogo veću dugoročnu prijetnju evropskom projektu nego što bi to Bregzit ikada mogao da bude, prenosi Blic.
Evropsku uniju potkopavaju nacije u njenim redovima, jer zanemaruju vladavinu prava EU, odstupaju od visokih evropskih standarda o ljudskim pravima i smiju se slobodi izražavanja.
Ima li vajde od člana 7?
Najnoviji primjer toga je iz Poljske, gde je Vrhovni sud zemlje morao da upozori vladajuću stranku Pravo i pravda da bi predložene pravosudne reforme mogle u tolikoj mjeri da krše evropski zakon, da bi mogle i da dovedu do izbacivanja iz EU.
Doduše, to upozorenje je malo dramatično. Predložene reforme, koje bi omogućile poljskoj vladi da kažnjava sudije zbog uključivanja u političke aktivnosti, ignorišu zahtjev EU da sudovi deluju nezavisni od vlade. Ali to ne znači da će Poljska biti izbačena iz EU. Naime, ne možete zvanično da protjerate državu članicu EU. Moguće je, međutim, da se toj zemlji suspenduju prava na glasanje, prema članu 7 ugovora Evropske unije, osmišljenom da kažnjava nacije koje ne poštuju osnivačke principe EU.
Ali Poljska će i dalje zvanično biti članica. Da bi se država protjerala iz EU, potreban jednoglasan dogovor ostalih zemalja članica da se o tome čak i glasa. A niko ko razumije politiku EU ne misli da postoji mogućnost da se to dogodi.
Član 7 nikada nije bio osmišljen da se bavi situacijom u kojoj je bilo više od jedne delinkventne države – kaže Ronan Mekrea.
Trenutno u Briselu postoji nekoliko država prestupnika koje su izazvale haos. Oko 500 kilometara južno od Varšave, mađarski premijer Viktor Orban proveo je proteklu deceniju predvodeći napade na sudove, akademske institucije, centralnu banku i štampu svoje nacije.
EU je pokrenula procedure iz člana 7 protiv Mađarske i Poljske, ali oba poteza, čini se nigdje nisu vodila.
Na Malti se premijer Džozef Muskat suočava sa pozivima da podnese ostavku zbog navodne umiješanosti njegove vlade u ubistvo Dafne Karuane Galicije, novinarke koja je istraživala političku korupciju.
Ranije ove nedjelje, poslanici Evropskog parlamenta glasali su sa 581 prema 26 za rezoluciju za aktivaciju člana 7, ovoga puta Malti. Muskat kaže da će napustiti funkciju sljedećeg meseca, ali negira sve navode o tome da je on nešto skrivio. Ovo su samo neki od primjera država članica koje podrivaju glavna načela EU.
Hrvatska vlada je pod pritiskom jer nije uspjela da reformiše postojeće zakone dovoljno da zaštiti novinare od pravnih tužbi za obavljanje svog posla. Postoje slične kritike zbog stroge kontrole štampe u Grčkoj i Bugarskoj.
Stari kontinent ide ka krizi uzajamnog povjerenja u vrijednosti i zakone. A povjerenje je vjerovatno središnji stup evropskog jedinstva i stabilnosti.
Agata Gostinska-Jakubovska, viša naučna saradnica u Centru za evropske reforme, objašnjava da “povratak vladavine zakona u bilo kojoj državi članici” stvara izazov cijelom međusobnom povjerenju.
– To je osnovni princip za ključne projekte kao što su jedinstveno tržište ili pravosuđe – rekla je ona.
S obzirom na to da su mnoge evropske zemlje prestravljene zbog izgleda da EU detaljnije sagleda i njihove probleme, nema šanse da države članice, kao blok, daju zeleno svjetlo Briselu da izdvoji jednu članicu i izbaci je iz članstva.
Dakle, članom 7 se ništa neće postići. Sve to dalje gura EU u pakleni kutak.
– Šta bi moglo dovesti do kraja EU? To neće biti sastanak država članica EU, na kojem će reći ‘hajde da okončamo ovo’. Ali njen kolaps bi mogao da započne ako neke države budu rekle: mi više ne prihvatamo primat prava EU. Jednom kada nacionalne države počnu da osporavaju pravni poredak, to će biti očajnički ozbiljno za EU – kaže Čarls Kroford, bivši britanski ambasador u Poljskoj.
Paradoks u srcu EU je taj što ona insistira na tome da sve države igraju po istim pravilima, a istovremeno se nerado miješa u unutrašnju politiku bilo koje članice.
Suočavanje sa problemima koji su ignorisani
Kako Evropa ulazi u 2020. godinu, treba da se bavi problemima koje ignoriše od 2016. godine. Bregzit je zahtijevao da svih ostalih 27 članica EU budu čvrsto na istoj stranici.
– Veliki trošak Bregzita za EU je taj što je odvratio vreme, pažnju i politički kapital od odgovora na stvarne suštinske izazove sa kojima se sama EU suočava – kaže Mudžtaba Rahman, izvršni direktor političkog savetovanja iz “Eurasia Group”.
Kako je rekao “Bregzit je bila vježba izgradnje tima gde je EU mogla da pokaže koliko je ujedinjena”.
– Ali to je zapravo bila i maska koja skriva koliko se zapravo (države članice) slabo slažu po pitanju velikih izazova sa kojima se suočava kontinent – rekao je Rahman.
Ti izazovi nisu ograničeni na države članice koje podrivaju zakonodavstvo EU.
Kontinent je veoma podijeljen po pitanju toga kako treba da riješi ekonomske izazove bloka i kakvu ulogu treba da igra Evropa na globalnoj sceni.
– Jedini vođa koji ima koherentnu viziju je (francuski predsjednik Emanuel) Makron. Ali on izaziva podjele svojim načinom na koji to radi. Zapravo je veoma kontraproduktivan. Želi da izgradi konsenzus o tim pitanjima, ali način na koji razgovara sa drugim liderima zapravo boli – kaže Rahman.
I koliko god to boljelo francuskog predsjednika da prizna, EU se ne kladi na njegov ponovni izbor 2022. godine.
Sve to znači da EU ulazi u novu deceniju gdje je čekaju novi pregovori sa Britanijom i ogromni problemi među članicama.
Evropa treba da djeluje, ako projekat želi da opstane. Pitanje je, treba li da koristi štap ili šargarepu za vraćanje jedinstva? Član 7 možda nije rješenje, ali EU može da odredi koliko će novca dati kojoj članici u zavisnosti od njenog ponašanja. A nacijama kao što su Poljska i Mađarska treba taj novac. Pitanje je u kojoj je mjeri EU spremna da poljulja “gospodski sporazum” i počne da se miješa u unutrašnju politiku svojih članica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu