Stručnjaci su saglasni da savršeni zločin ne postoji i da ubica uvek napravi neku grešku i ostavi neki trag koji ga razotkrije kad tad. Međutim, ovo su neki od najvećih slučajeva brutalnih ubistava u Srbiji koji nikada nisu rešeni…
Ubistvo Milice Barašin
Milica Barašin je mučki ubijena nadomak kućnog praga, 7. oktobra 2010. godine u 21.15 u subotičkom naselju Zorka. Učenicu Srednje hemijske škole je s leđa napao muškarac sa kapuljačom i prerezao joj vrat. Te noći je imala slušalice u ušima i najverovatnije nije ni nije čula da je neko iza nje, piše blic.rs.
Mladić koji ju je posljednji vidio rekao je da je iza nje išao muškarac sa kapuljačom. Prerezao joj je vrat i ostavio je da umre pored pruge. Tijelo ubijene Milice pronašla je žena koja je kolima prolazila tuda. Milica je brutalno ubijena pod okriljem noći nedaleko od kuće u kojoj je živjela sa majkom, babom i dedom. Njen djed ubrzo nakon njenog ubistva preminuo je od tuge za unukom.
U policiji su nakon zločina govorili da je gotovo nemoguće da Miličine vapaje nije čuo niko jer su povrede koje je zadobila ukazivale na to da je pružala otpor ubici, možda čak i nekoliko minuta. O tome svjedoče i rane na prstima lijeve ruke kažiprst joj je bio odsječen, a na još dva prsta imala je posekotine.
Iz činjenice da se u blizini mjesta zločina nalaze kuće, a da njihovi stanari ništa nisu primjetili, niti čuli dozivanje u pomoć, izveden je zaključak da je djevojčica ubijena na drugom mjestu, a da je zločinac njen leš ostavio 50 metara od kuće u kojoj je Milica živjela.
Samo sat vremena prije ubistva, djevojčica je preko mobilnog razgovarala sa svojom bakom. Rekla je da je kod drugarice i da stiže na večeru.
Ubica tijelo djevočice donio blizu njene kuće
Put uz prugu na kome je otkriven zločin nije osvjetljen, ali je prometan i mnogi stanari ovog kraja Subotice tu prolaze. Svi koji su poznavali malu Milicu kažu da se nije plašila mračnog puteljka i da je često tuda išla noću. Jedino čega se djevojčica plašila bile su prijetnje nepoznatog muškarca koji ju je nekoliko nedjelja prije ubistva pratio automobilom.
Miličina majka govorila je da smatra da istraga ubistva djevojčice nije dobro vođena, i da nikada nisu provjerene ni bazne stanice. Ona sada misli da nikada neće saznati ko je i zašto ubio njenu ćerku…
– Vjerujem da nismo poznavale ubicu, već da se Milica u pogrešno vrijeme našla na pogrešnom mjestu. Ubica može biti bilo ko i jedino ako ponovi zločin i bude uhvaćen, postoji šansa da saznam ko je. Policija ima DNK ubice, ali nema sa čim da ga uporedi – pričala je Svjetlana.
U noći poslije ubistva policija je na informativni razgovor privela tridesetak muškaraca koji su na neki način pripadali krugu u kojem se Milica kretala, ali su odmah oslobođeni, osim mladića s kojim se zabavljala i njegovog brata blizanca. Poslije ispitivanja na poligrafu, i oni su oslobođeni.
Đorđe Andrejić – zločin koji je potresao cijelu zemlju
Tragična priča o Đorđu Andrejiću (13), dječaku nestalom u selu Majilovac kod Velikog Gradišta 2010. godine, izgleda da nikada neće dobiti epilog. Ne zna se čak ni da li je dječak zaista mrtav, ni šta se zapravo kobnog dana dogodilo… Šta se zapravo dogodilo Đorđu 22. jula? Da li je kidnapovan, ili su ga izgubljenog u šumi rastrgle divlje zvjeri, ili ga je, ipak, ubila majka, ili neko drugi, samo su neke od verzija njegove tragične sudbine.
Nestanak dječaka prijavila je njegova majka Marina (46), s kojom je i otišao u šumu u kojoj se kasnije, prema njenim tvrdnjama, izgubio bez traga. Gotovo istog trenutka dječakova majka je dobila status osumnjičene, jer je policija imala utisak da njena verzija o Đorđevom slučajnom nestanku u šumi ne pije vodu.
Ubrzo je pokrenuta obimna pretraga šume, kojoj su se priključili i mještani Majilovca. Marini je odmah određen pritvor zbog sumnje da je počinila teško ubistvo, ali se beživotno tijelo dječaka pojavilo tek poslije tri mjeseca, kada su lovci pronašli lobanju. DNK analiza nije mogla da potvrdi da je njegova. Oprana je u izbjeljivaču i uništeni su svi tragovi DNK.
Ali gotovo istog trenutka je otpočelo suđenje njegovoj majci pred Višim sudom u Požarevcu. Ona je tokom čitavog postupka negirala da je ubila svog sina, dok je njena odbrana insistirala na tome da je dječaka mogao da ubije i neko drugi ili su pak mogle da ga rastrgnu divlje životinje.
Iako je u njenu nevinost do svoje smrti bio ubijeđen i suprug i dečakov otac Dejan Andrejić, sud je Marinu proglasio krivom i osudio je na 20 godina zatvora, decembra 2011.
Početkom jula 2012. Apelacioni sud Andrejićevu oslobađa krivice zbog nedostatka dokaza i ona ubrzo pokreće postupak protiv države, zahtjevajući da joj se isplati 140.000 evra zbog 703 dana provedena u neosnovanom pritvoru. Da sudbina ove porodice bude još gora, u martu 2016. godine ubijena je Jelena Andrejić, tetka malog Đorđa. Nju je ubio bivši dečko, policajac Dejan Stojiljković.
Velibor Vučurović – likvidiran greškom?
Velibor Vučurović, poznati autor tekstova pjesama narodne muzike, ubijen je krajem marta 2010. godine u Novom Sadu, kada je još neidentifikovani ubica u njega ispalio hitac na Bulevaru Jaše Tomića, jednoj od najprometnijih ulica u ovom gradu.
Vučurović je ubijen u 21 sat, nasred jedne od najprometnijih novosadskih ulica. Policija ne isključuje mogućnost da je ovaj mladić ubijen greškom.
– Vidio sam mladića kako, kao pokošen, pada na trotoar. Zaustavio sam automobil i pritrčao u pomoć. Nije davao znake života, a sa potiljka mu je lila krv. Metak mu je ušao kroz čelo i izašao kroz potiljak – ispričao je Novosađanin koji se u momentu ubistva nalazio na Bulevaru Jaše Tomića.
Niko od brojnih prolaznika, međutim, nije pouzdano mogao da kaže ko je i odakle ispalio smrtonosni hitac. Prema pretpostavkama policije, u Vučurovića je pucala jedna osoba, koja je zatim trkom nestala između okolnih zgrada. Motiv svirepog ubistva, koje je po svemu ličilo na mafijašku likvidaciju, ni danas nije poznat.
Vučurović je jedno vreme radio na lokalnoj televiziji, a privatno se bavio umjetnošću. Malobrojni prijatelji, koje je stekao u Novom Sadu, kažu da je bio tih i pristojan mladić koji iza sebe nije imao kriminalnu prošlost. Žrtvu ni policija ne povezuje sa kriminalnim radnjama, zbog čega se ne isključuje mogućnost da je Vučurović ubijen greškom.
Ubistvo učenice u Priboju
Učenica gimnazije u Priboju ubijena je sa 25 udaraca u glavu 26. novembra 2002. Za 14 godina istrage o zločinu ništa nije otkriveno.
Aleksandra Petrović (17), učenica treće godine gimnazije u Priboju, 26. novembra 2002. vratila se kući iz popodnevne smene oko 19 sati. Roditelji su je odmah poslali da kupi pivo za goste. Malo kasnije, oko 19.30, otac joj je krenuo u susret, da od nje uzme stvari ako se negdje zadržala kako gosti ne bi čekali posluženje. Na stepeništu mu je pažnju privuklo upaljeno podrumsko svjetlo. Pomislio je da je neko od susjeda zaboravio da ga ugasi, pa se spustio nekoliko stepenika.
Tada je naišao na beživotno tijelo svoje ćerke. Ležala je u lokvi krvi, a kraj nje su bili čokolada i nekoliko limenki piva, kupljenih u trgovini. Zidovi podruma u Limskoj 16, gdje je nesrećna djevojka živjela s majkom, ocem i bratom, bili su isprskani krvlju. Prema rečima zaposlenih u pribojskoj gimnaziji, Aleksandra je bila jedan od najboljih učenika trećeg razreda. Tiha i skromna, svojom darovitošću plijenila je pažnju profesora i školskih drugova. Bila je jedan od najaktivnijih članova školskog ekološkog pokreta, a učestvovala je u nizu akcija za uređenje grada. Dan prije svirepog ubistva, u prepunoj sali gimnazije, na francuskom jeziku recitovala je Bodlerove stihove iz zbirke „Cvijeće zla“.
Istraga je utvrdila da je Aleksandri zadato 25 udaraca u glavu. Skinute su joj čizme, a njene čarape nikada nisu pronađene. Ubica je uvukao telo tri metra u podrum. Policija je najpre tvrdila da je ubistvo izvršeno drškom pištolja, a kriminalistički tehničar je u Limu pronašao cjepanicu, na kojoj su bile dve dlake. Analizom je utvrdio da je djevojka ubijena tim komadom drveta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu