Hladno vrijeme, naročito u martu, nije pogodovalo sadnji cvijeća na otvorenom, u saksijama i vrtovima, zbog čega je tržište blokirano, a puni plastenici doveli proizvođače do očaja.
Bavimo se proizvodnjom i prodajom cvijeća, ali ove godine situacija je loša. Hladno proljeće je poremetilo prodaju jer se niko ne usuđuje da kupuje cvijeće na koje loše utiču niske temperature. Izgubili smo dragocijenih mjesec koji je optimalan za ovu proizvodnju, kada se tradicionalno prodaje mnogo cvijeća, ali ove godine to nije slučaj – tvrdi Mile Popović, cvjećar iz Gornjih Karajzovaca kod Nove Topole koji je ove godine proizveo pola miliona sadnica, a prodao zanemarive količine.
Najviše robe plasira u Hercegovini i pojedinim mjestima Federacije BiH, gdje je klima mnogo povoljnija, a temperature u prosjeku više nego u zapadnom dijelu RS.
Loše vremenske prilike nisu jedini problem za proizvođače cvijeća i ukrsnog bilja.
Nelojalna konkurencija proizvođača koji nisu registrovani, cijene koje se nisu mijenjale deset godina, malo tržište čine samo dio problema.
Mnogi cvjećari iz Vilusa, Mašića, Petrovog sela, Karajzovaca, Seferovaca i drugih mjesta su zbog nepovoljne situacije na tržištu odustali od ove privredne grane.
– Situacija na tržištu cvijeća je nepredvidiva kao i u ostalim oblastima poljoprivrede. Zato svake godine proizvodimo sve manje cvijeća – kaže Jadranka Ivaštanin iz Kozinaca kod Gradiške.
Boro Blesić iz Vilusa navodi da on cvijeće iz svojih plastenika nudi najviše na pijacama u Banjaluci, Gradiški i okolini.
-Odavno nismo imali lošiju sezonu, proizveli smo kvalitetne sadnice, potrošili zimus mnogo novca za zagrijavanje plastenika, angažovali radnike na dnevnicu, vjerovali u dobru prodaju, ali se ispostavilo da su se naša očekivanja izjalovila – kaže Boro Blesić.
Prema njegovim te tvrdnjama ostalih cvjećara iz Lijevča, problem je što se proizvođači moraju brinuti o prodaji i distribuciji.
-Nema uređenog tržišta. Trebalo bi razgraničiti poslove između proizvođača i trgovaca, ali kod nas to nije slučaj. Noću radimo u plastenicima ili na njivama, a danju se brinemo o porodaji, odmora nikada nemamo, a to je neizdrživ i težak posao – kaže Milkica Popović iz Karajzovaca.
Neophodno je raditi na ukidanju sive ekonomije, smatraju lijevčanski cvećari, rekavši da ima mnogo neregistrovanih domaćinstava koja se bave proizvodnjom cvijeća izbjegavajući poreze i druge dažbine.
-Podmirenjem obaveza, mi nismo konkurentni. Registrovani proizvođači ne mogu da se na tržištu, po cijenama svoje robe, nadmeću sa crnim tržištem. U RS je registrovano nešto više od dvadeset proizvođača cvijeća, a na svakog od njih dođe nekoliko desetina neregistrovanih – navode lijevčanski cvećari.
Zajednička ocjena sagovornika je da se od ovog posla ranije bolje živelo, ali loša ekonomska situacija pogodila je i ovu oblast, prvenstveno smanjenjem potražnje.
Stručnjaci ocjenuju da u Republici Srpskoj, cvjećarstvo kao specifični dio poljoprivredne proizvodnje, zbog dobrih klimatskih uslova i dužine vegetacionog perioda ima dobre preduslove za plantažnu proizvodnju u plastenicima i na otvorenom prostoru.
Mjere resornog ministarstva
U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS kažu da je u cilju sprječavanja nelojalne konkurencije donesena Uredba o upisu u fito-registar.
To se odnosi na proizvođače poljoprivrednog sadnog materijala, povrća, cvijeća, šumskog bilja, uvoznike sadnog materijala, supstrata za uzgoj ili rezano cvijeće.
Uspostavljanje fito registra jedna je od mjera uvedena u cilju poboljšanja fitostandardnog nadzora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu