Prema riječima prodavača pravila nema i kupuje se svašta. Pojavi se ponekad neki period kada određeni žanr prevagne u zavisnosti od toga šta je popularno u svijetu filma, kao i od toga da li je neki autor gostovao u medijima. Razgovarali smo sa Draganom Malinićem, jednim od prodavača na Trgu o njegovim iskustvima.
Najprodavanija je obično klasika, domaća i strana. Zatim, popularna psihologija. Ljudi sebi valjda pokušavaju život bolje skrojiti, da ga učine kvalitetnijim i da ga olakšaju. Pribjegavaju naslovima poput “Moć sadašnjeg trenutka” autora Ekart Tola, “Moć podsvijesti” od Marfija. Njima bliska grupacija su i ljudi koji čitaju duhovnu literaturu, knjige od starca Tadeja, njegove pouke, takođe i od pokojnog patrijarha Pavla. Knjige sa istorijskom tematikom uvijek imaju publiku. Istorija je ono što viđamo i na televiziji, ono što svaki dan živimo, o istoriji i uz kafu razgovaramo. Bez obzira gdje radite, da li je to Banjaluka, Sarajevo ili Mostar, istorija uvijek ide, kao i religija, samo je pitanje koja istorija i koja religija u smislu naslova – rekao je on.
Epske fantastike, kao što je Gospodar prstenova ili Igre prijestola su takođe popularne. Kako ovaj prodavač kaže, nije šuplja priča, sve ima svoju publiku.
Mediji takođe utiču na izbor literature za čitanje. Nakon intervjua sa nekim autorima u medijima, knjige koje su izdali postanu prodavanije.
Česti kupci na štandovima su i roditelji osnovaca u potrazi za lektirom. Lektira je toliko tražena da trgovci ne stignu obezbijediti dovoljno knjiga, kao što su “Dvadesethiljada milja pod morem” i “Orlovi rano lete”.
– Kada govorimo o lektirama postoji jedna stvar koja je neobična, a to je da roditelji kupuju djeci naslove za koje se očekuje da ih se može pronaći u školskim bibliotekama. To je nešto što očekujete da svaka škola ima, bar 30, 40 knjiga. Ljudi nam govore da školske biblioteke uopšte nemaju te knjige, što je apsurdno. Na ovom primjeru se zapravo vidi cjelokupna neorganizovanost sistema. Ljudi bi trebali tu vrstu literature da kupuju na ulici baš u slučaju kad se mora, tako da su nam lektire najveći problem. Ja dok sam išao u osnovnu školu, a to je bilo neko ratno i poslijeratno doba, nikada nisam trebao kupovati knjige, škola ih je imala i bilo ih je dovoljno za sve – dodaje.
Ovo što su primijetili i sami trgovci u Banjaluci je da ljudi sve više odlaze, te nakon što napuste Bosnu i Hercegovinu obično kupuju knjige tamo gdje se odsele na jeziku koji uče. Oni koji ostaju ovdje, a vole knjigu, ne mogu je sebi uvijek priuštiti.
– Često pričam sa ljudima koji su izgubili svoje domove ili penzionerima i uvijek imaju iskru u očima kada gledaju knjige. Tu se obično radi o ljudima koji su prije rata u svojim rodnim krajevima imali veoma bogate lične biblioteke. Sad im je veoma teško to priuštiti. Prosječna cijena knjige je od oko 12 do 15KM, a uvijek imamo i popuste, ali primijetimo sve lošiji trend i sve manje ljudi, pa samim tim i mi slabije radimo – ispričao je.
Slična je situacija i sa studentima koji sebi često ne mogu priuštiti štiva neophodna za njihovo usavršavanje, a nisu im dostupna ni na fakultetu.
– To je prosto jedan začarani krug. Loš standrad, male plate, a želja svakako postoji. Iz tog kruga je teško izaći, a ni u njemu se nije lako snaći. Mi trgovci nastojimo da prodamo, a kupci da dobiju dobru cijenu i naslov koji žele, a neko ko je iznad svih nas koji dobavlja knjige, da ima neku korist od toga – kaže Malinić.
Bez obzira na sve, on je kao i njegove kolege prisutan na ulicama grada u toku cijele godine, bilo da je snijeg ili lijepo vrijeme. Ljeti kao što građani već znaju, orgnizovani su redovni ulični sajmovi u velikim šatorima, pagodama kako ih nazivaju.
– U svakom slučaju, kada je u pitanju izdavštvo treba se generalno povesti više računa i izdvojiti više sredstava. Para za to bi uvijek trebalo biti jer to nisu neka velika izdvajanja. Trenutno stanje je i za očekivati s obzirom gdje živimo, ali treba ga mijenjati. Volio bih da ljudi posjete štandove sa knjigama, pa bar da ih pogledaju. Možda nekad uspiju i uštediti koji dinar i što se kaže da “uštinu” od sebe po koju paklu cigareta i kafu pa sebi priušte neko dobro štivo, pa neka se i vrate svojim porocima, jer i kafa i cigareta su ljepše uz knjigu – ispričao je.
Tehnologija ne može pobijediti štampanu knjigu
Mislim da se to neće nikada desiti, pa čak ni na Zapadu. Znam kad sam ja studirao da su jedine knjige koje sam čitao preko računara bile stručna literatura koju je teže naći. Tu nije bilo puno opcija, vremenski si ograničen, ispit se treba spremiti i snalaziš se kako stigneš. Ali uz nešto što želiš da odmoriš, da nešto saznaš, da se uz nešto družiš, a to je neko dobro štivo, to ipak želimo da držimo u ruci. Bilo da odmaramo, pijemo jutarnju kafu, vozimo se u autobusu, knjigu ništa ne može zamijeniti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu