Nekoliko aspekata ovog napada čini ga drugačijim, ako ne i bez presedana, u poređenju sa nedavnim sukobima između Hamasa i Izraela.
Prvo, on pokazuje ranjivost izraelske obavještajne službe, za koju se čini da je uhvaćena potpuno nespremna, barem u početku. Ovo je prvi put u decenijama da je Izrael pokazao takav osjećaj ranjivosti.
Drugi aspekt, koji pojačava ovo osjećanje, je informacija da su se desetine boraca Hamasa infiltrirale na teritoriju Izraela, uzimajući civile za taoce. Slike haosa i nasilja koje su kružile internetom nesumnjivo će ostaviti trajan utisak. Imidž neosvojive tvrđave je ozbiljno doveden u pitanje.
Treći aspekt je veliki broj žrtava na izraelskoj strani – najmanje 100 do juče popodne.
Iako bi poređenje sa ratom iz 1973. za sada moglo izgledati preuveličano, vrlo je vjerovatno da će ova ofanziva imati implikacije koje prevazilaze Gazu. Sve se dešava osovina Hamas-Hezbolah-Teheran jača i usred potencijalne normalizacije između Izraela i Saudijske Arabije.
Napad je vjerovatno planiran i koordiniran mjesecima sa Hezbolahom i Iranom, smatraju brojni analitičari. Pod zastavom “jedinstva frontova”, Hamas i Hezbolah su značajno ojačali svoje veze u protekle dvije godine. Neki od Hamasovih lidera našli su utočište u Libanu, a šef Hamasovog političkog biroa Ismail Hanije takođe često posjećuje Liban, posebno da bi se sastao sa generalnim sekretarom Hezbolaha Hasanom Nasralahom. Prošlog aprila, nekoliko raketa je lansirano na Izrael iz južnog Libana u napadu koji se pripisuje Hamasu.
Da li bi Hezbolah mogao da učestvuje u trenutnoj ofanzivi? Ovo je glavno pitanje za mnoge usred ove konfrontacije. Od subote popodne, Hezbolah je izdao samo izjavu podrške. Takođe je vrijedno napomenuti da da je Hezbolah zaista želio sopstveni iznenadni napad, oni bi ga pokrenuli istovremeno sa Hamasom. Prošle godine, Hezbolah je podržao potpisivanje sporazuma o demarkaciji morske granice između Libana i Izraela. Nije bio u direktnoj konfrontaciji sa Izraelom od 2006. godine, a ni trenutna libanska i regionalna situacija mu ne idu u prilog. Međutim, sama činjenica da se njegovo potencijalno učešće dovodi u pitanje menja dio dinamike.
Portparol Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) Ričard Heht rekao je u subotu za CNN da je zabrinut zbog mogućih napada iz drugih zemalja, prvenstveno Libana i Sirije.
Posljedice napada
U oktobru 1973. Izrael je ostvario vojnu pobedu. Iako se sada očekuje sličan ishod, početne slike izraelske ranjivosti će vjerovatno ostati u glavama ljudi, dajući Hamasu vjetar u leđa.
Očekuje se da će ovaj incident imati posljedice na više nivoa. Prvo, on bi mogao dodatno da ojačaa Hamas na račun palestinskih vlasti. Islamistički pokret ima za cilj da se predstavi kao jedino održivo lokalno predstavništvo Palestinaca, pozicionirajući se protiv Fataha u opadanju. Čak i ako se Hamas suoči sa ozbiljnim gubicima zbog izraelskog odgovora, njegov primarni cilj je drugačiji. Pokret namjerava da iskoristi trenutnu palestinsku i regionalnu situaciju kako bi “eliminisao” Fatah iz jednačine. U tom kontekstu, ne mogu se u potpunosti zanemariti nedavni događaji u libanskom izbjegličkom kampu Ain al-Hilve, gdje su frakcije bliske Hamasu vodile oružane bitke da zbace Fatah, piše Orijent tudej.
Tokom napada, izraelski premijer Benjamin Netanjahu obećao je da će Hamas platiti “cijenu bez presedana”. Međutim, izraelski lider bi mogao biti oslabljen neuspehom obavještajnog i bezbjednosnog aparata njegove zemlje. Predvodeći krajnje desničarsku koaliciju, Netanjahu će se suočiti sa ogromnim pritiskom najradikalnijih frakcija u svojoj vladi. Кako treba da reaguju na takav napad? Može li izraelska vojska pokrenuti kopnenu ofanzivu na Gazu i ponovo okupira teritoriju koju su napustili 2005. godine? Izraelski odgovor će imati implikacije daleko izvan Gaze, utičući ne samo na nastavak osvajanja Zapadne obale već i na proces normalizacije, prenosi Blic.
Potencijalna treća posljedica je regionalne prirode. Кako će reagovati Saudijska Arabija? Hoće li ovaj novi sukob potopiti proces normalizacije? Ovo je vjerovatno jedan od ciljeva napada i može da objasni njegov tajming.
Iako je prerano za konačan odgovor na ova pitanja, već je očigledno da se normalizacija sve više udaljava. Za Saudijsku Arabiju će biti izazov da potpiše mirovni sporazum sa Izraelom, posebno zato što Izrael neće učiniti nikakve ustupke Palestincima. Primarna poruka napada je jasna: Teheran želi da signalizira Rijadu da mir sa Izraelom ima visoku cijenu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu