Magazin

"Da li je njena visoka cijena opravdana?" Organska hrana zapravo ima ovo značenje, a poznato je i kako utiče na zdravlje

Mnogi smatraju da je viša cijena organske hrane neopravdana i da ne postoje stvarne razlike u načinu njene proizvodnje. Međutim, kada je hrana sertifikovano organska, postoje brojni ekonomski faktori koji objašnjavaju njenu višu cijenu u odnosu na konvencionalnu hranu.

"Da li je njena visoka cijena opravdana?" Organska hrana zapravo ima ovo značenje, a poznato je i kako utiče na zdravlje
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Šta je organska biljna proizvodnja?Organska poljoprivreda je sistem proizvodnje koji održava zdravlje zemljišta, ekosistema i ljudi. Osladnja se na biodiverzitet i ekološke procese prilagođene lokalnim uslovima. Organska proizvodnja podrazumijeva metode primjene prirodnih supstanci i postupaka i time eliminišući upotrebu hemijskih sredstava.

Metode organske proizvodnje u Srbiji su se primijenjivale još prije uspostavljanja zvaničnog zakonodavnog okvira. Razvoj je započeo u južnoj Srbiji, u okolini Blaca, 1989. godine zahvaljujući poslovnoj inicijativi kompanije DenJuro. Ova inicijativa dovela je do izvoza prvog kontingenta organskog voća iz Srbije već 1990. godine.

Princip organske biljne proizvodnje

Zdravlje pojedinca i društva neraskidivo je povezano sa zdravljem ekosistema – plodno, živo zemljište daje kvalitetne plodove koji doprinose zdravlju životinja i ljudi. Bez obzira na to da li se radi o uzgoju, preradi, distribuciji ili potrošnji, cilj organske poljoprivrede jeste očuvanje i poboljšanje zdravlja cjelokupnog ekosistema, počevši od mikroorganizama u zemljištu pa sve do čovjeka.

Organska proizvodnja je usmjerena na dobijanje visokokvalitetne, nutritivno bogate hrane koja doprinosi prevenciji bolesti i opštem blagostanju. Istraživanja pokazuju da sadrže čak 63% više kalijuma, 73% više gvožđa, 125% više kalcijuma i 60% više cinka u poređenju s proizvodima iz konvencionalne proizvodnje. Zato se oslanja na prirodne metode uzgoja i izbegava upotrebu vještačkih đubriva, pesticida, antibiotika i aditiva koji mogu imati štetne posljedice po zdravlje.

Ciljevi njene proizvodnje su: Dobijanje zdravstveno bezbjedne hrane povećane biološke i nutritivne vrijednosti bez ostataka pesticida i teških metala;

Nema ostataka antibiotika, regulatora rasta i ostalih veterinarskih lijekova;

Prilagođavanje konceptu održivog razvoja;

Unapređenje i očuvanje biodiverziteta;

Razvoj ruralnog područja;

Korišćenje metoda integralne zaštite, uz primjenu različitih bioloških sredstava za zaštitu.

Zašto organska hrana skuplja?

1. Ograničena ponuda i rastuća potražnja

Potražnja za organskom hranom brzo raste širom sveta. Globalna prodaja organske hrane dostigla je 80 milijardi dolara, što čini oko 2% ukupne prodaje hrane. Ipak, samo 0,9% ukupnog poljoprivrednog zemljišta koristi se za organsku proizvodnju. Prema osnovnim principima ekonomije – kada je potražnja veća od ponude, cijena raste.

2. Manji obim proizvodnje

Organske farme su u proseku manje od konvencionalnih – manje farme imaju veće troškove proizvodnje po jedinici proizvoda, dok velike farme smanjuju troškove zahvaljujući većem obimu proizvodnje i efikasnijoj infrastrukturi..

3. Prerađena organska hrana ne sadrži jeftine sintetičke supstance

Organski proizvodi ne smeju da sadrže sintetičke aditive, konzervanse i boje, što znači da proizvođači ne mogu koristiti jeftine alternative za smanjenje troškova. Osim toga, organska hrana ima kraći rok trajanja, što povećava rizik od gubitaka u lancu snabdevanja.

3. Rizici organske proizvodnje

Organska proizvodnja podrazumeva dugoročnu izgradnju plodnog zemljišta i prirodnih sistema zaštite biljaka. U početnim fazama, prinosi mogu biti niži, što znači da poljoprivrednici imaju veće troškove uz manji prihod.

4. Stroga kontrola

Organske farme moraju imati zaštitne zone kako bi sprečile zagađenje pesticidima sa susednih konvencionalnih farmi. Takođe, organska hrana mora biti strogo odvojena od neorganske tokom celog procesa proizvodnje i pakovanja, što zahteva dodatne investicije u opremu i prostor.

4. Troškovi sertifikacije

Sertifikacija zahteva obimnu dokumentaciju i inspekcije, a manji i raznovrsniji proizvođači snose veće troškove, jer moraju sertifikovati svaki segment proizvodnje posebno.

5. Edukacija i stručna obuka

Organska poljoprivreda zahteva specifična znanja i veštine. Organski farmeri često ulažu u dodatnu obuku, eksperimentisanje i razvoj inovativnih metoda, što dodatno povećava troškove.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu