Stanovnici sela pridržavaju se tradicionalnih vrijednosti, izbjegavajući modernu tehnologiju i promovišući jednostavan način života.
U srcu planina sjeverne Jermenije nalazi se selo Fiolotovo – neobičan dio usred Kavkaza, gdje već gotovo dva vijeka žive staroverci, poznati kao molokani. Ovo selo sa domaćinstvima ukrašenim drvenim rezbarijama, plavookim stanovnicima i specifičnom kulturom, kao da pripada nekoj drugoj dimenziji.
U Fiolotovu se ne puši, ne pije, nema televizora, a psovke su nepoznate. Stanovnici žive prema pravilima koja su nasledili od svojih predaka, verujući u jednostavan život i poštovanje tradicionalnih vrednosti.
Za molokane, vjerski običaji su potpuno odvojeni od pravoslavne crkvene hijerarhije – ne priznaju ikone, ne krste se, a obrede krštenja nazivaju “kstine”. Njihovo ime potiče od činjenice da tokom posta konzumiraju mliječne proizvode, što je bilo suprotno pravoslavnim pravilima, zbog čega ih je car Nikola I prognao daleko od pravoslavnog svijeta. S druge strane, sami molokani će se uvrijediti na ovu teoriju o porijeklu njihovog imena, već će vam reći da im ime potiče od sintagme “duhovno mlijeko” iz Biblije.
Danas Fiolotovo ima 380 domaćinstava, oko 1.500 stanovnika, i samo dvije glavne ulice. Pripadnici ovog staroveračkog društva, radni i čestiti, nisu poznati po nametanju svojih proizvoda, već po suzdržanoj prodaji i blagim, skoro eteričnim licima koja podsjećaju na portrete sa starih slika. Krompir, mlijeko i poseban molokanski kiseli kupus na prodajnim štandovima privlače pažnju prolaznika širom Jrmenije.
Zajednica u Fiolotovu strogo poštuje svoje običaje: muškarci se briju tek nakon ženidbe, žene su obučene u skromne haljine s bijelim keceljama, a fotografisanje smatraju „đavolskim“.
Prvi molokani su se naselili u ovoj zabiti 1840. godine, protjerani iz Tambovske gubernije. Vjerovalo se da će se, smješteni među različite narode Kavkaza, molokani asimilovati, ali se dogodilo suprotno – molokani su stvorili čvrstu zajednicu i očuvali ruske običaje. Napustili su plodne ruske crnice i borili se sa surovim tlom Kavkaza, a učeći lokalno stanovništvo zanatima, uveli su nove poljoprivredne tehnike, pa su i sami usvojili neke lokalne običaje.
Fiolotovo je postalo poznato kao „Meka za kiseli kupus“. Svako domaćinstvo uzgaja svoje polje kupusa, a molokanska kupus kiseljen u dubovim buradima sa dodatkom šargarepe poznata je širom regije. Stanovnici kažu da je tajna njihovog kupusa u velikim količinama i posvećenosti sa kojom se priprema.
U selu vlada striktna etika i stroga hijerarhija: sve važne odluke donosi zajednica uz konsultacije sa presviterom duhovnim vođom sela. Svojevremeno je i kolektivno vođena farma (kolhoz) u Fiolotovu bila među vodećima u regionu, a pod sovjetskim režimom, Fiolotovo je postalo poznato po izvozu kiselog kupusa širom bivšeg SSSR-a, piše Žena Blic.
Molokani su uvijek bili poznati po svojoj besprijekornoj moralnosti. U Fiolotovu, zločini su rijetki, a ako se i dogode, molokani radije izbjegavaju pravne sporove jer smatraju da osuda nekoga predstavlja prevelik teret za sopstvenu dušu. Mnoge porodice i dalje njeguju skromnost – oko 50 mještana odbija penzije vjerujući da je neprihvatljivo primati novac koji sami nisu zaradili.
Fiolotovo je jedinstven primjer suživota ruske zajednice u srcu Jrmenije. Iako mladi danas sve više odlaze zbog obrazovanja i rada, molokani iz Fiolotova ostaju odani tradicijama, vjerujući da im planine Kavkaza daju osjećaj sigurnosti i pripadnosti. U ovom mirnom kutku Krmenije, daleko od gradskih svjetala i televizijskih antena, život teče svojim ritmom, vođen jednostavnošću i duhovnim vrijednostima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu