Novinare, komunikologe i političke analitičare pitali smo koliko u tome ima istine, odnosno da li se slažu sa često izrečenim stavovima da je „Draško mali Dodik“.
Stariji pamte da je Milorad Dodik, kao poslijeratni opozicionar u Republici Srpskoj, radio mnogo toga što podsjeća na današnje poteze Stanivukovića: protestovao ispred Javnog RTV servisa, javno palio izdanja dnevnih listova koji mu nisu bili naklonjeni, vodio narod na protestima u Banjaluci, bio nemilosrdan prema političkim rivalima, ali i bio miljenik novinara, stranaca, Sarajeva…
Naravno, njihovi glasači i simpatizeri nikada se neće složiti s tim da Dodik i Stanivuković imaju išta zajedničkog, nego će u prvi plan isticati neuporedivo: Dodik je zvanično obrazovaniji, lider je velike stranke, sa rezultatima i svim političkim funkcijama u karijeri, važi za jednog od najuticajnih političara u BiH i šire, profilisan u nacionalnog vođu. Ali sa teretom američkih sankcija, višedecenijske vladavine, političar koji oko sebe ima saradnike na “crnoj listi” Vašingtona zbog korupcije, dok se i sam suočava s takvim optužbama opozicije.
Na drugoj strani, Stanivukovićevi glasači smatraju da on simbolizuje „promjene“, u njemu vide „borca protiv režima i korupcije“, ne smeta im bogatstvo njega i njegove porodice, a zbog estradnog pristupa i korištenja društvenih mreža važi za jedinog političara u RS (uz Dodika) za koga čak i apolitična regionalna javnost na prvu zna o kome se radi.
Branislav Božić, novinar s višedecenijskim iskustvom, smatra da Stanivuković i Dodik imaju nešto zajedničko, a to je da nemaju senzibilitet prema političkim protivnicima.
– Tu vidim neku vrstu sličnosti, s tim da mislim da Stanivuković mora da se više obrazuje. I Dodik je počeo u njegovim godinama, isto je imao munjevitu karijeru, ali je imao i diplomu, porodicu. Dodik je “polomio” sve političare iz suprotnog tabora u svojoj generaciji. A za Draška nisam siguran ako se ne bude obrazovao. Ima sličnosti u počecima karijere, ali bojim se da će mu u jednom trenutku zafaliti neke stvari u životu, da će zastati. Bez sumnje, Draško ima dara za politiku – kaže Božić za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, problem je što je u domaćoj politici izražena vulgrizacija višestranačkog sistema.
– Mi ga isuviše personalizujemo, kod nas su programi gotovo nevažni. Drugo, većina političkih partija i političara su ideološko neprofilisani. Zašto? To se svodi na neku vrstu estrade, možda ne baš bukvalno, ali nešto slično tome. Imamo takvu situaciju i sa jednim brojem mlađih ljudi. Oni misle da je politika samo ono što se vidi, da je politika izjava, intervju. Ne razumiju da su politika ozbiljni društveni poslovi i prosjeci, ono što se ne vidi. Kada bi samo bile izjave i javni nastupi, onda bi se ozbiljnom politikom bukvalno mogao baviti svako. Nije samo to. Ima ono što se ne vidi, što je na dug rok. Sve u svemu, kod nas je politička scena bez ideoloških i programskih profilacija, ona je estradizovana, na prilično vulgaran način – zaključuje Božić.
Komunikolog Mladen Bubonjić tvrdi da Stanivuković ima različit pristup u odnosu na Dodika. Prije svega, kaže Bubonjić, gradonačelnik Banjaluke je u potpunosti savladao i dobro koristi društvene mreže, za razliku od Dodika, koji je političar starog kova.
– Što se tiče javnog nastupa, mislim da bahatosti Milorada Dodika niko ne može ni blizu da priđe. Stanivuković je još zelen po tom pitanju. Daleko od toga da se ne primjeti impulsivnost kada ga uhvate na „lijevoj nozi“, ali ni blizu kao Dodik. Dodik je osim toga i afektivan, grub i težak na riječima, nerijetko koristi uvrede, ružne riječi, što se kod Stanivukovića za sada nije moglo vidjeti. Ne ostaje dužan, ali ne koristi isti vokabular kao Dodik – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
Prema riječima političke analitičarke Tanje Topić, koliko god se Stanivuković i Dodik trudili da pokazu koliko se razlikuju, zapravo ispoljavaju više sličnosti nego što mogu podnijeti.
– Otuda i međusobna netrpeljivost koja se osjeća u vazduhu kad se nađu u istom prostoru. Obojica žive od pažnje medija i javnosti. Jedan dan bez medijske pažnje je za njih izgubljen dan. Mislim da pri tome imaju još jednu zajedničku osobinu – teško mogu podnijeti kritiku i neobožavanje. Draško Stanivuković nije pri tom robustan, grub, ne vrijeđa grubo neistomišljenike i razoružava uglavnom osmijehom. To je pozitivno, za razliku od Dodikovog nastupa, jer kad on zagrmi zadrhte i lusteri u prostoriji. Dodik je više ljut, eksplozivan, reaguje na prvu i rijetko kad spusti loptu. Obojici nedostaje diplomatskog manira i mudrosti koja bi ih vinula u visine izvan lokalnih provincijalnih okvira – zaključuje Topićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu