U prilog tezi da je hrana u Srbiji preskupa ide i podatak Narodne banke Srbije da je pokrivenost prosječne potrošačke korpe prosječnom zaradom u prvih sedam mjeseci prošle godine iznosila 94 odsto. Izvještaj Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine za januar 2024. godine pokazuje da je za minimalnu potrošačku korpu trebalo izdvojiti 52.775 dinara, a za prosečnu 102.044 dinara. U septembru je pak za minimalnu potrošačku korpu trebalo izdvojiti 53.967 dinara, a za prosječnu 104.330 dinara, piše NIN.
Sa druge strane, podaci Republičkog zavoda za statistiku kažu da je prosječna novembarska plata u zemlji bila 100.738 dinara, a da 50 odsto zaposlenih prima platu do iznosa medijalne, koja je u tom mjesecu bila 77.830 dinara. Stručna javnost u Srbiji ističe da su razlozi za visoke cijene osnovnih životnih namirnica brojni. Ukazuje se da na to i te kako uticaj ima inflacija, s kojom se ne samo Srbija već i cijeli svijet suočio nakon početka vojne intervencije Rusije u Ukrajini, u februaru 2022. godine.
Ipak, domaći eksperti smatraju da ključni razlog za visoke cijene hrane i ostalih osnovnih potrepština treba tražiti u nerealno visokim trgovačkim maržama, uvozničkom lobiju, distributerima željnim što većeg profita i kartelskom udruživanju trgovinskih lanaca. Ovo posljednje posebno utiče na to da su cijene hrane u Srbiji plod njihovog, bar prećutnog, dogovaranja, a ne tržišne privrede koja bi trebalo da bude garant fer i realnih cijena.
Podsjećanja radi, Komisija za zaštitu konkurencije pokrenula je postupak protiv četiri trgovačke kompanije: Deleza, DIS-a, Univereksporta i Merkatora, nakon što je tokom više mjeseci pratila kretanje cijena za 35 izabranih proizvoda, te konstatovala da su u maloprodajnim lancima za posmatrane proizvode cijene identične. Nakon toga, Komisija je za 45 proizvoda tokom avgusta 2024. godine upoređivala cijene kod stranaka u postupku, uz dodatak još jednog maloprodavca. Povodom ovog slučaja reagovalo je i Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, koje je otvorilo predistražni postupak.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, ne treba nimalo da čudi revolt potrošača zbog visokih cijena, u prvom redu hrane, kao i to što se Srbija po prvi put u svojoj istoriji suočila sa bojkotom pet velikih trgovinskih lanaca, koji se zbio 31. januara.
Naime, Udruženje za zaštitu potrošača „Efektiva“ pozvalo je građane Srbije na bojkot pet najvećih trgovinskih lanaca zbog „paprenih“ cijena. U „Efektivi“ su istakli da bojkot kupovine na koji su pozvali predstavlja upozorenje kojim se ispituju snaga potrošača, reakcija države i trgovinskih lanaca. Inače, tog dana svoje proteste iz revolta zbog visokih cijena u prehrambenim trgovinama održali su i potrošači u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.
Ustvrditi da su osnovne životne namirnice u Srbiji preskupe, nije nikakvo epohalno otkriće niti novina. Iako je životni standard u našoj zemlji nesporno porastao, ipak samo viša i viša srednja klasa, a njihovih pripadnika nema baš puno, može sebi dozvoliti luksuz lagodne i opuštene kupovine u prehrambenim prodavnicama, bez potrebe da se biraju proizvodi sa akcijskim cijenama i dobro promisli da li se bez određene namirnice može do sljedeće plate i kako će, u slučaju da se ipak nađe u korpi, to uticati na kućni budžet.
U prilog tezi da je hrana u Srbiji preskupa ide i podatak Narodne banke Srbije da je pokrivenost prosječne potrošačke korpe prosečnom zaradom u prvih sedam mjeseci prošle godine iznosila 94 odsto. Izvještaj Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine za januar 2024. godine pokazuje da je za minimalnu potrošačku korpu trebalo izdvojiti 52.775 dinara, a za prosečnu 102.044 dinara. U septembru je pak za minimalnu potrošačku korpu trebalo izdvojiti 53.967 dinara, a za prosječnu 104.330 dinara.
Sa druge strane, podaci Republičkog zavoda za statistiku kažu da je prosječna novembarska plata u zemlji bila 100.738 dinara, a da 50 odsto zaposlenih prima platu do iznosa medijalne, koja je u tom mjesecu bila 77.830 dinara. Stručna javnost u Srbiji ističe da su razlozi za visoke cijene osnovnih životnih namirnica brojni. Ukazuje se da na to i te kako uticaj ima inflacija, s kojom se ne samo naša zemlja, već i cijeli svijet suočio nakon početka vojne intervencije Rusije u Ukrajini, u februaru 2022. godine.
Ipak, eksperti smatraju da ključni razlog za visoke cijene hrane i ostalih osnovnih potrepština treba tražiti u nerealno visokim trgovačkim maržama, uvozničkom lobiju, distributerima željnim što većeg profita i kartelskom udruživanju trgovinskih lanaca. Ovo posljednje posebno utiče na to da su cijene hrane u Srbiji plod njihovog, bar prećutnog, dogovaranja, a ne tržišne privrede koja bi trebalo da bude garant fer i realnih cijena.
Podsjećanja radi, Komisija za zaštitu konkurencije pokrenula je postupak protiv četiri trgovačke kompanije: Deleza, DIS-a, Univereksporta i Merkatora, nakon što je tokom više mjeseci pratila kretanje cijena za 35 izabranih proizvoda, te konstatovala da su u maloprodajnim lancima za posmatrane proizvode cijene identične. Nakon toga, Komisija je za 45 proizvoda tokom avgusta 2024. godine upoređivala cijene kod stranaka u postupku, uz dodatak još jednog maloprodavca. Povodom ovog slučaja reagovalo je i Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, koje je otvorilo predistražni postupak.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, ne treba nimalo da čudi revolt potrošača zbog visokih cijena, u prvom redu hrane, kao i to što se Srbija po prvi put u svojoj istoriji suočila sa bojkotom pet velikih trgovinskih lanaca, koji se zbio 31. januara.
Naime, Udruženje za zaštitu potrošača „Efektiva“ pozvalo je građane Srbije na bojkot pet najvećih trgovinskih lanaca zbog „paprenih“ cijena. U „Efektivi“ su istakli da bojkot kupovine na koji su pozvali predstavlja upozorenje kojim se ispituju snaga potrošača, reakcija države i trgovinskih lanaca. Inače, tog dana svoje proteste iz revolta zbog visokih cijena u prehrambenim trgovinama održali su i potrošači u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.
Svi oni su sledili veoma uspješan primjer iz Hrvatske, gdje su potrošači nezadovoljni cenovnom politikom pokrenuli bunt protiv trgovinskih lanaca u toj zemlji, započet 24. januara, a koji u određenom obliku traje i u ovom trenutku.
Opšti jednodnevni bojkot svih trgovina u toj zemlji zbio se i 31. januara, a sedmodnevni bojkot, na poziv platforme „Halo, inspektore“, proglašen je protiv trgovinskih lanaca, uz tvrdnju da su njihove cijene u Hrvatskoj više nego u drugim zemljama Evropske unije. Ta platforma pozvala je i na sedmodnevni opšti bojkot tri proizvoda kojima su cijene takođe više nego u EU: gaziranih pića, flaširane vode i deterdženta za posuđe. Na zaposlene u trgovinama koje su pod bojkotom apelovano je da tokom protestnih akcija potrošača uspore svoj rad.
Podsjećanja radi, 24. januara održan je jednodnevni bojkot trgovina u Hrvatskoj, u znak protesta zbog visokih cijena, koji je takođe pokrenula Fejsbuk grupa „Halo, inspektore“, iza koje stoji Evropski centar izvrsnosti potrošača, a podržale su je i društva za zaštitu potrošača, sindikati i političke stranke. Tada je hrvatski premijer, Andrej Plenković, izjavio da je bojkot važna i artikulisana poruka građana koja će biti uzeta u obzir. Podaci poreske uprave pokazali su da je ukupan broj računa izdatih u trgovinama na malo u petak 24. januara bio za 44 odsto manji, nego u petak sedam dana ranije, dok je za sve delatnosti broj računa manji za 29, a iznos za 36 odsto. Reagujući na proglašeni bojkot, jedan trgovinski lanac u Hrvatskoj najavio je sniženje redovnih cijena za više od 1.800 proizvoda.
Ono što je bitno je i da je Vlada Hrvatske proširila listu proizvoda sa ograničenim cijenama na 70 artikala.
Za razliku od Hrvatske, poreska uprava u Republici Srpskoj je saopštila da je bojkot trgovinskih lanaca na njenoj teritoriji propao, jer je 31. januara promet porastao skoro za trećinu, a ne opao, iako su građani bili pozvani na bojkot kupovine u trgovinskim lancima.
Ekonomista Aleksandar Stevanović kaže za NIN da bez sumnje na visoke cijene osnovnih životnih namirnica u Srbiji utiče inflacija, kako ona domaća, tako i ona koja je uvezena, ali da je nivo cijena ipak veći od ukupnog inflatornog udara.
– Definitivno je jasno da visoke trgovačke marže igraju značajnu ulogu kada je riječ o cijenama u Srbiji. Trgovci pak nisu jedini koji se ‚zidaju‘ u visinu cijena, već to takođe čine i uvoznici i distributeri. Na kraju tog procesa dolazimo do visokih cijena u prodavnicama, koje izazivaju nezadovoljstvo potrošača – objašnjava sagovornik.
On dodaje da postoji osnovana sumnja o kartelskom udruživanju, povodom čega se u ovom trenutku vodi istraga nadležnih protiv nekoliko velikih trgovinskih lanaca u zemlji.
– Nije na meni da sudim da li je došlo do stvaranja monopola i dogovaranja cijena, već je na nadležnim organima da to ispitaju i utvrde eventualnu odgovornost za tako nešto. Sa druge strane, imam pravo da sumnjam i svakako se osjećam neprijatno kada uđem u neku prodavnicu u Srbiji, a potom i u nekoj drugoj zemlji, recimo negdje na Mediteranu, i utvrdim da je po moj džep isplativije da kupujem u inostranstvu nego kod nas – navodi Stevanović.
Predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača „Efektiva“, Dejan Gavrilović, za NIN kaže da je zadovoljan odzivom građana na bojkot prodavnica pet velikih trgovinskih lanaca u Srbiji, jer je u njima tog dana bilo upadljivo manje kupaca nego što je uobičajeno, a neke od trgovina su bile potpuno puste.
– Shodno tome, sa pravom može da se konstatuje da je odziv bio masovan, čime su potrošači izrazili svoj revolt zbog neopravdano visokih cijena. Dokaz da je to zaista bilo tako jesu snimci koje su sačinili građani, na kojima se mogu vidjeti prazne prodavnice. Takođe, lično sam se uvjerio da je tako nakon što sam posetio objekat jednog marketa u Beogradu, gdje je radila samo jedna kasa i bilo prisutno svega nekoliko potrošača. Bio sam i na prodajnom mjestu drugog marketa gdje je uvijek gužva, međutim, tokom bojkota su radile samo dvije kase, a u marketu se nalazio veoma mali broj kupaca – navodi sagovornik.
On ističe da „Efektiva“ u ovom trenutku nema konkretne podatke o efektima bojkota i da će to biti poznato u onom trenutku kada ih saopšti Poreska uprava.
– Poreska uprava je ta koja može da objelodani validne informacije o bojkotu, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj i Makedoniji. Ono što je nama poznato u ovom trenutku jeste to da je u pojedinim prodavnicama promet opao tokom bojkota za oko 70 odsto. Ipak, to se ne može smatrati prosjekom, jer sasvim sigurno promet se nije u toj meri snizio u svim prodajnim objektima koje su potrošači bojkotovali -objašnjava sagovornik.
On navodi da je protest građano u potpunosti ispravan, jer su cijene hrane i osnovnih potrepština u Srbiji enormno visoke i veće nego u zemljama u okruženju.
– Može se uočiti paradoks, da su neki artikli, koji se inače proizvode u Srbiji, jeftiniji u susednim zemljama nego kod nas. Isto tako, u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je prosečna plata veća nego u Srbiji, cijene hrane su nešto niže nego što je to slučaj ovdje – kaže Gavrilović.
Predsjednik „Efektive“ ističe da postoji nekoliko razloga zbog kojih su cijene u Srbiji veoma visoke, kao i da tako nešto odgovara i nadležnima u državi.
– Prvi razlog svakako treba tražiti u velikim trgovačkim maržama. Činjenica da trgovci često nude takozvane akcijske cijene predstavlja potvrdu da su trgovačke marže previsoke, a da su one cijene koje se nazovu akcijskim, u suštini realne. Cijene su visoke i zbog monopolskog položaja velikih trgovinskih lanaca, odnosno zbog dogovaranja o njihovoj visini. Očito je da visoke cene odgovaraju i državi, iz prostog razloga što je prihod od PDV-a u tom slučaju znatno veći -kaže Gavrilović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu