Branko Simonović iz Astronomskog društva “Ruđer Bošković” kaže za Tanjug da je uvođenje ljetnjeg čitanja vremena 1983. imalo za cilj da se iskoristi što veći dio obdanice, kako bi i produktivnost u radu bila veća, ali da su se u međuvremenu prilike promijenile, prije svega uvedeno je novo radno vreme, a i navike ljudi što se tiče odlaska na spavanje su se promijenile.
Prema njegovim riječima, i ovog puta smo prešli na ljetnje računanje vremena, a do kada će to biti praksa ostaje da se vidi, budući da ćemo se prilagođavati opštim rješenjima u okruženju i šire.
– Ono što je nevolja sa ovom preporukom koja će prije ili kasnije stupiti na snagu jeste što je predloženo da se ukine ljetnje čitanje vremena, odnosno ukazno vrijeme i ostavljeno je svima na volju da se opredjele za ljetnje vrijeme ili trajno ljetnje stanje. E, to je ono što je neka nevolja u najavi jer je pitanje kako će različite države da podese svoje čitanje vremena što potencijalno može da bude nezgodno, jer od jednog reda prelazimo u neuređeno stanje – rekao je Simonović.
Kako je rekao, postoji dilema koje vrijeme više odgovara ovom podneblju, ali da on smatra da bi moglo da se uvede i “treće vrijeme”, odnosno prelazak na čitanje vremena od prije 1983. godine.
To rješenje podrazumjevalo je zimsko čitanje vremena i trajno ostajanje u srednjoevropskoj časovnoj zoni, ali i pomjeranje radnog vremena jedan čas unazad, kako bi se povoljnije iskoristila obdanica.
Ipak, smatra on, u međuvremenu su se stvari “zamrsile” u odnosu na nekadašnje vrijeme, prije svega radno vrijeme.
– Zimsko čitanje vremena u ovom slučaju je nepovoljno jer prespavamo neefikasno, odnosno prespavamo onaj prvi dio obdanice tokom godine i malo od obdanice nam ostaje u drugom dijelu dana. Ljetnje (trajno) čitanje vremena je u tom pogledu povoljnije jer se bolje iskorištava obdanica, ali nas ona izmješta iz naše osnovne srednjeevropske časovne zone u istočnoevropsko, odnosno odvaja nas od većeg dijela Evrope kojem pripadamo – rekao je Simonović.
Ukoliko bi se čitanje vremena vratilo na ono od prije 1983. godine, kaže Simonović, moglo bi da se prilagodi i radno vrijeme – odnosno, radno vrijeme bi se pomjeralo, primjera radi, na sedam sa osam sati.
– Ja bih dodao i kao još jednu mogućnost, a to je da se uopšte ne dira časovnik nego da se uvede ukazno radno vrijeme. Da se recimo dekretom uvede da se za stanje na časovniku vežu oni koji od njega zavise svojim radom. A to su trgovine, škole, preduzeća i onda da se ukazno pomjeri samo radno vrijeme – rekao je Simonović.
On je rekao i da pretpostavlja da će Vlada odlučivati o tome kako će se mijenjati čitanje vremena, ali i da bi jedna od mogućnosti mogla i da bude referendum na kome bi se građani pitali po kom vremenu žele da se računa vrijeme.
– Da bismo otišli na referendum pođjednako je važno da ljudi sasvim dobro razumeju šta dobijaju, a šta gube i kako to u stvarnosti izgleda, jer iz iskustva govoreći , rasprave koje se vode o tom pitanju u suštini su sasvim pogrešno postavljene, tako da mislim da bi o toj temi trebalo svi da se obavijestimo dovoljno dobro, a onda da se javno odlučujemo – rekao je Simonović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu