Prošle školske godine u prvi razred pošlo je svega oko 9.400 djece. Riječ je o djeci rođenoj 2013. godine, a statistika kaže da je te godine u RS ukupno rođeno 9.510 djece. Dakle, negdje je „nestalo“ djece. Nema tu puno filozofije, pa će i ovi koji su krenuli u školu s roditeljima da odu čim se ukaže prilika. Neki neće ni da upišu srednju školu, a neki će da je napuste.
Za nešto više od decenije to će biti maturanti i kandidati za naše fakultete. Ako ih sada prvu godinu upiše oko 6.500, koliko će Republika Srpska da ima brucoša, recimo, 2031. godine, kada srednje škole završe đaci koji su krenuli u školu u septembru prošle godine? Koliko će za deset godina biti upisano prvačića, koliko će uopšte biti đaka i škola? Govorimo o onome što će se desiti veoma brzo, a što će da utiče dugoročno na cjelokupno društvo. Na školstvu najbolje možemo da vidimo koliko napredujemo ili nazadujemo.
Mladi su u pravu. Mladi odlaze. Ne žele da učestvuju u stvarnosti svojih roditelja i odlaze – stav je sociologa Nemanje Đukića, koji objašnjava zašto odlaze cijele porodice sa ovih prostora.
Javnosti Republike Srpske predstavljen je program demografske obnove krajem prošle godine, a na osnovu istraživanja, anketa i preporuka struke, prije svega demografske. Obećano je svašta, ali realizacija izostaje.
Za nedostatak mjera okrivićemo pandemiju virusa korona koja ima i društvenu funkciju – zaustavila je demografsko pražnjenje.
A vrijeme pandemije može da bude i vrijeme u kojem će nadležni da smisle način kako da one koji su se privremeno vratili u zemlju zaustave u ponovnom odlasku. Mnogi koji razmišljaju o odlasku i ne očekuju ponudu razloga za ostanak, ali bi bilo sjajno iznenađenje da se to desi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu