„Blic“ predstavlja šest najvećih mitova koji birače dovode u zablude.
1.Izlaznost je mala
Možda i najveća zabluda u vezi sa izborima u Srbije je da je izlaznost mala pošto odavno zvanično nije dostigla ni 60 odsto. Na posljednje parlamentarne izbore pre nešto više od godinu i po dana izašlo je 58,6 odsto birača pa mnogi smatraju da vladajuća koalicija ima podršku tek četvrtine birača.
Ipak, Bojan Klačar, izvršni direktor CESID-a, ističe da izlaznost u Srbiji nikako nije mala.
– Ako uzmemo u obzir koliko birača realno živi u Srbiji izlaznost je sigurno veća od 65 odsto što je ozbiljna brojka. Moramo imati u vidu da pravo glasa imaju i birači koji privremeno borave u inostranstvu, a takvih je najmanje milion. U posljednje vrijeme spominje se ideja o uvođenju obaveznog glasanja, ali ne znam koliko bi to nešto suštinski promijenilo. Daleko od toga da je trenutna izlaznost problematična – ocjenjuje Klačar.
2. Postoji više od milion fantomskih birača
U vezi sa prvom zabludom je i druga da u Srbiji postoji više od milion fantomskih birača. Riječ je o mitu koji proizilazi iz toga da, prema posljednjem popisu, u Srbiji živi skoro 6,7 miliona stanovnika dok je RIK objavio pred ove izbore da više od 6,5 miliona birača ima pravo glasa 17. decembra. Takođe, prema posljednjem popisu, u Srbiji živi 1,2 miliona maloljetnih lica pa mnogi misle da glasaju i oni koji nisu punoljetni ili čak mrtvi ljudi koji nisu izbrisani iz biračkog spiska.
Politikolog Nikola Parun smatra da je ova zabluda posljedica, pre svega, nerazumijevanja.
– Ljudi ne shvataju razliku između broja punoljetnih građana koji žive u Srbiji i broja građana koji imaju pravo glasa. Barem milion njih ima pravo glasa, a živi u inostranstvu. To se često zanemaruje i onda se ova zabluda zloupotrebljava i ponavlja pred svake izbore – navodi Parun.
Klačar dodaje da nisu tako lake prevare na biralištima.
– Priča se i da mrtvi glasaju, a to je moguće jedino ako neko na biračkom mjestu provede tu nepravilnost i niko od ostalih članova biračkog odbora iz opozicije ne reaguje na to. Slična je priča i za bugarske vozove koji se predstavljaju kao masovna pojava u Srbiji, a u realnosti to nije uopšte lako sprovesti – komentariše Klačar.
Naš sagovornik kaže da je najbolje uporediti biračke spiskove sa ranijim izborima.
– Ako uporedite birački spisak u Beogradu sa spiskovima iz 2018. i 2022. godine vidjećete da je broj upisanih birača veći za oko 13.000 što nije dramatično velika brojka. To povećanje bi moglo da bude i posljedica prirodnih migracija u prestonicu – objašnjava Klačar.
3. Loše vrijeme utiče na manju izlaznost
Još jedna u nizu zabluda je da loše vrijeme utiče na birače da ne izađu na izbore i ne obave svoju građansku dužnost. Kiša, snijeg, led, vetar mogu da učine određeni broj birača mrzovoljnim kao što i lijepo vrijeme može da odvede nemali broj ljudi na izlet, daleko od biračkog mejsta. Ipak, na motivisanost birača ne utiče toliko vremenska prognoza koliko neizvjesnost izborne trke.
Dokaz za to mogu da budu predsjednički izbori koji su se 2008. godine održavali usred zime. Prvi krug glasanja je bio 20. januara, a drugi 4. februara. To biračima nije mnogo smetalo pa je izlaznost u prvom krugu bila 61,3 procenata, a u drugom 68,1 odsto.
– To je bila, zaista, velika izlaznost, a za vlast su se borili Boris Tadić i Tomislav Nikolić. Ne sjećam se da je bilo mnogo loše vrijeme, ali je svakako bila zima – kaže Klačar.
Parun ocjenjuje da loše vrijeme može da utiče na izlaznost, ali ne presudno.
– Biračka mjesta su gotovo svim građanima u blizini tako da loše vrijeme ne može da bude velika prepreka biraču koji hoće da glasa da to i uradi. Možda može više da utiče na studente koji žive, recimo, u Beogradu, Novom Sadu ili Nišu pa da ih mrzi, recimo, da se za vikend vrate kući po lošem vremenu kako bi glasali – objašnjava Parun.
4. Veća izlaznost odgovara opoziciji
Pošto je zvanična izlaznost na izborima u Srbiji već godinama ispod 60 odsto mnogi smatraju da u našoj zemlji ima puno apstinenata i neodlučnih birača. Na osnovu, toga proizilazi i pretpostavka da oni koji ne glasaju su, po definiciji, protivnici vlasti, ali “ne izlaze na izbore jer misle da ništa ne može da promijene”.
Zbog toga se dalje smatra da će oni izaći na glasanje kada osete da su promjene moguće. Prema tome, zaključak je da veća izlaznost odgovara opoziciji. Ipak, nije to baš tako jednostavno i prosto.
Klačar podsjeća da smo i na prošlim izborima imali visoku izlaznost pa “nije došlo do promkene vlasti”.
– I u Beogradu i na parlamentarnim izborima imali smo veoma ozbiljne procente izašlih birača. Recimo, u Beogradu je glasalo 925.000 ljudi što je praktično izlaznost od 75 odsto. Uglavnom su glasali ljudi koji žive u Beogradu, ali i nešto malo dijaspore – podseća Klačar.
Kako kaže, neodlučni birači nisu homogeni.
– I kod njih postoje velike razlike u stavovima. Nisu svi neodlučni birači podržavaoci jedne liste – navodi Klačar.
Parun dodaje da mnogo toga zavisi od toga ko izlazi od neodlučnih birača.
– Pratim dugo izbore, a sjećam se da su jednom izbori bili u martu pa je kružila priča da su zakazali glasači proevropske opozicije jer su mnogi bili na skijanju na planini. Sada će svi biti manje više tu, neće još biti godišnjih odmora, dio dijaspore će se možda vratiti malo ranije u zemlju tako da se možda može očekivati veća izlaznost – ocjenjuje Parun.
5.Više glasova na izborima znači sigurnu pobjedu
Pred beogradske izbore koji će, po opštoj procjeni, biti najneizvesniji u posljednjih deset godina, prave se računice koliko će opoziciji biti dovoljno glasova da bi smijenila vlast? Tako se smatra da ukoliko sve formalno opozicione liste osvoje 51 odsto glasova moći će sigurno da smijene vlast i naprave postizbornu vladajuću koaliciju u prestonici.
Međutim, pritom se zaboravlja način raspodele mandata po D'Ontovom sistemu koji umnogome zavisi i od ukupnog procenta rasutih glasova. Što je više glasova za liste ispod cenzusa to više odgovara listi koja je na izborima osvojila najviše glasova jer će od tih rasutih glasova dobiti najviše mandata u odnosu na druge liste. Tako se može dogoditi da lista sa najviše glasova dobije više odborničkih mesta u gradskoj skupštini u odnosu na glasove koje je osvojila.
Klačar kaže da mnogi u Srbiji i dalje ne razumeju D'Ontov sistem raspodjele mandata.
– Opozicione liste u zbiru mogu da imaju više glasova od vladajuće koalicije, ali da se ta većina kad se prebaci u mandate ne vidi. Nešto slično se dogodilo na prethodnim izborima u Beogradu. Sve zavisi od toga koliko će visok biti procenat rasutih glasova koji se potom prebacuju u mandate – objašnjava Klačar.
6. U Srbiji se sporo broje glasovi
Jedna od najvećih zamjerki na cijeli izborni proces odnosi se i na brojanje glasova nakon zatvaranja biračkih mjesta. Vlada pretpostavka da izborne projekcije kod nas umnogome kasne u odnosu na zapadne zemlje. – To je zato što mnogi miješaju izborne ankete koje se na Zapadu sprovode praktično na biračkim mestima, a kod nas je to zabranjeno u krugu od 50 metara od biračkog mjesta. Inače, kod nas se preliminarni rezultati izbora objavljuju dva sata nakon zatvaranja birališta, a to je praksa i u svim zapadnim zemljama – ocjenjuje Klačar, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu