Od početnog ruskog napredovanja u ranoj fazi invazije do etape povlačenja, Ukrajina je u međuvremenu pokrenula uspješnu kontraofanzivu, a zima je donijela zastoj na bojnom polju koji se već smatra zatišjem pred buru. Ulazak u novu godinu, prema svim procjenama, biće paklen, sa obje strane koje se pripremaju za napade i pregovorima u zapećku, za koje dobra volja odavno i ne postoji.
Tri dana uoči invazije, predsjednik Rusije Vladimir Putin priznao je nezavisnost takozvanih “republika” Donjeck i Lugansk na istoku Ukrajine. Tek što je u ranim jutarnjim časovima 24. februara objavio početak “specijalnih vojnih operacija”, odjeknule su eksplozije u Kijevu, Harkovu, Odesi i Donbasu. Tenkovi i druga vojna vozila su ušla u Ukrajinu preko Senkivke gdje se Ukrajina graniči sa Bjelorusijom i Rusijom. Centar za strateške i međunarodne studije identifikovao je tri ose ruskog napredovanja – iz Bjelorusije na sjeveru, Donjecka na istoku i sa Krima na jugu.
Prva faza: Opsada
Rusija je krenula na Kijev. Ključni aerodrom Gostomel blizu prestonice zauzet je drugog dana invazije, a ubrzo je primijećen konvoj ruskih vozila dug 64 kilometra u pravcu Kijeva. Smatralo se da će Kijev pasti za nekoliko dana ako ne i sati, ali ruska invazija je od početka bila ometena strateškim greškama, ali i suočena sa žestokom ukrajinskim otporom.
Nakon duge opsade Kijeva, čije su taktike mnogi poredili sa srednjovjekovnima, ruske snage su se konačno povukle početkom aprila, ostavljajući za sobom krvave tragove u okolnim mjestima poput Buče i Izjuma. Prizor leševa na ulicama Buče i otkriće masovnih grobnica užasnili su svijet, te naveli američkog predsjednika Džoa Bajdena da nazove Putina “ratnim zločincem”.
Među krupnim događajima u prvoj fazi rata treba izdvojiti pad Hersona i zauzimanje nuklearne elektrane Zaporožje početkom marta, prkosni otpor ukrajinskih mornara na Zmijskom ostrvu sa kojeg se Rusija povukla krajem juna, potapanje glavne ruske krstarice “Moskve” sredinom aprila, uspješnu kontraofanzivu u Harkovu početkom maja kad su Ukrajinci odgurali Ruse nazad ka granici, ali i pad Marijupolja sredinom istog mjeseca, nakon 82 dana duge opsade čeličane “Azovstalj” u koju se sklonilo stotine ukrajinskih vojnika i civila.
Bilo je i nekoliko rundi mirovnih pregovora, krajem februara i u martu, a dalje se sve svelo na pozive međunarodne zajednice da se oni obnove. Ipak, dvije sukobljene strane su nekako uspjele da u julu postignu sporazum o izvozu ukrajinskog žita iz crnomorskih luka, uz posredovanje Turske i UN.
Kao jedna od posljedica rata, Zapad je uspio da se ujedini oko Ukrajine, nametne Rusiji teške sankcije, čak su i vojno neutralne Švedska i Finska u maju podnijele zvaničan zahtjev za priključivanje NATO.
Druga faza rata: Ukrajinska kontraofanziva
Suočena sa neuspjesima na sjeveru, Moskva se okrenula ka istoku i regionu Donbasa. Ofanziva je kulminirala zauzimanjem Sjeverodonjecka i Lisičanska u junu i julu, čime je Rusija “zaokružila” region Luganska pod svoju kontrolu.
Ali, to se izmijenilo na jesen, kad je Ukrajina krajem avgusta povela svoju kontraofanzivu na jugu i istoku, potpomognuta zapadnim oružjem, poput američkog sistema HIMARS. Kijev se fokusirao na južni region Hersona, a tek što je Moskva tamo preusmjerila svoju pažnju i trupe, Ukrajina je pokrenula drugu, efikasnu ofanzivu na region Harkova.
Ruske snage povukle su se iz Izjuma, svog glavnog uporišta na sjeveroistoku Ukrajine, u iznenadnom padu jedne od glavnih linija fronta. Ukrajinske snage su prethodno ušle u Kupjansk, dok su se društvenim mrežama dijelile fotografije vojnika kako dižu plavo-žutu zastavu.
U avgustu je napadnut i Krim, poluostrvo anektirano 2014. od kojeg ne odustaju ni Rusija ni Ukrajina. Slike ruskih turista kako bježe u zaklon obišle su svijet.
Neuspjesi Rusije na bojnom tlu praćeni su i brojnim smjenama u vojnim vrhovima. U avgustu su britanski obavještajci naveli da je Putin vjerovatno otpustio šest generala, dok je još 10 njih ubijeno u ratu. Moskva je u oktobru imenovala generala Sergeja Surovikina za svog prvog generalnog komandanta za Ukrajinu, koji je kasnije povukao vojnike iz Hersona. Prvi veliki ukrajinski grad koji je Rusija zauzela na početku invazije oslobođen je početkom novembra.
Treća faza rata: Masovni ruski napadi na instrastrukturu
Pritisnuta uspjesima ukrajinskog kontraudara, Rusija je u septembru proglasila “djelimičnu mobilizaciju”. Time je rat ušao u treću fazu, koja je zacementirana kad je Putin potpisao aneksiju četiri ukrajinske oblasti – Zaporožja, Hersona, Donjecka i Luganska.
Nepopularna mobilizacija, pokušaj da se utvrde zauzete teritorije, od samog početka bila je praćena protestima – a u nekim područjima poput Dagestana i pucnjavama.
U septembru i sredinom novembra se nuklearka Zaporožje na istoku Ukrajine, najveća u Evropi, našla zahvaćena u unakrsnoj vatri, što je podiglo strahove od katastrofe gore od Černobilja.
Moskva djelimično drži Zaporožje od početka invazije, ali je ukrajinski Generalštab 1. decembra objavio da se neke ruske trupe povlače sa svojih pozicija u toj oblasti. Štaviše, još u oktobru je objavljeno da Rusija više nema punu kontrolu nad nijednom od četiri oblasti Ukrajine koje je pripojila nakon napredovanja Ukrajine na jugu i istoku.
Eksplozija početkom oktobra na Krimskom mostu bila je novo poniženje za Rusiju i Putina koji ga je lično otvorio 2017.
Nakon toga su uslijedili sistematski ruski napadi na ukrajinsku infrastrukturu koji su zemlju zavili u mrak. Bez struje i grijanja na debelom minusu, Ukrajinci su sada suočeni sa najgorom zimom u svojim životima.
Prvi put od juna, Rusija je 10. oktobra ponovo udarila na Kijev i desetine drugih gradova, i to dronovima iranske proizvodnje. Napadi na ukrajinsku infrastrukturu od tada su postali skoro norma. Do 23. novembra skoro pola energetskog sistema Ukrajine je bilo uništeno dok je 50 odsto civila bilo bez struje i grijanja. Do sredine decembra, Rusija je ispalila više od 1.000 projektila ili dronova na ukrajinsku električnu mrežu.
Jedan od važnijih događaja u ovoj fazi rata bilo je curenje gasa na Sjevernom toku u danskim vodama registrovano krajem septembra. To je podstaklo spekulacije o sabotaži i umiješanosti Moskve, koja je optužila britanske marince.
Takođe, Putin je početkom septembra održao najratoborniji i najprkosniji govor od početka invazije, prijeteći Evropi prekidom svih isporuka energenata i smrzavanjem i tvrdeći kako Rusija “ništa nije izgubila i neće izgubiti” u ratu, uprkos desetinama hiljada poginulih vojnika.
Ruska vlada je svoje gubitke objavila do sada dva puta, krajem marta i u septembru, kad je ministar odbrane Sergej Šojgu rekao da je ubijeno 5.937 ruskih vojnika od početka invazije. General Mark Mili, načelnik Združenog generalštaba američke vojske ocijenio je u novembru da ruske žrtve broje preko 100.000 poginulih i ranjenih.
Sa ukrajinske strane, savjetnik Zelenskog Mihailo Podoljak rekao je u decembru da je u konfliktu poginulo 13.000 njihovih vojnika.
Četvrta faza: Ofanziva i kontraofanziva
Mnogi analitičari slažu da je 10-mjesečni rat dostigao još jednu ključnu fazu, sa obje strane koje se bore protiv zimskog zastoja. Visoki ukrajinski zvaničnici tvrde da Putin sprema novu veliku ofanzivu za početak naredne godine.
Ukrajinska vojska vjeruje da bi Rusija mogla da pokuša da ponovo sprovede verziju svojih originalnih planova za invaziju i to oko godišnjice početka invazije 24. februara. Glavni komandant Ukrajine, general Valerij Zalužni rekao je i da se očekuje još jedan napad na Kijev velikih razmjera početkom 2023. i da “Rusi pripremaju 200.000 novih vojnika”.
Ekonomist piše da bi Rusija najvjerovatnije na proljeće mogla da pokrene veliki napad iz Donbasa na istoku, sa juga ili čak iz Bjelorusije na sjeveru.
Tu su i znakovi da bi se Bjelorusija mogla priključiti ratu. Počela je brzo da raspoređuje svoje trupe na ukrajinskoj granici i podigla borbenu gotovost. Takođe, rusko Ministarstvo odbrane je objavilo “taktičke vojne vježbe” svojih oko 9.000 vojnika koje je u oktobru poslala u Bjelorusiju.
Minsk je ranije saopštio da neće ulaziti u rat, ali ne treba zaboraviti da je Bjelorusija krajem februara dozvolila ruskim snagama da napadnu sjever Ukrajine sa njene teritorije.
Ali, i Kijev se priprema za novi kontraudar, piše Blic.
Prema ruskim izvorima, ukrajinska armija gomila mehanizovane snage oko Guljapolja na jugu Zaporoške oblasti, a ako je to tačno moglo bi da bude znak skore ukrajinske četvrte kontraofanzive uprkos zimi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu