Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.
U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti.
Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, da se njeguje u školama i medijima.
Generalna skupština UNESCO proklamovala je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.
Mnogi će se pitati, vrijedi li zbog toga gubiti glavu, ali lingvisti će reći da od standardizacije jezika i njegovog uvođenje u zvaničnu upotrebu umnogome zavisi život, identitet, pa čak i opstanak jedne zajednice.
Kako je za Radio republike Srpske rekla Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske, mnogi narodi nisu te sreće, zbog jezičkog kolonijalizma.
– U Africi i Aziji mnogi narodi ne mogu da se školuju ili učestvuju u javnom životu, ukoliko ne govore jezik kolonijalne sile, koja je vladala njihovom domovinom – rekla je Savićeva.
-Zasluga je Vuka Karadžića i drugih reformatora, koji su standardizovali srpski jezik, što danas možemo učiti, studirati, čitati, voditi politiku i javne poslove na svom maternjem jeziku – poručila je Aleksandra Savić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu