Prepodobna Makrina je kao djevica rano bila vjerena za nekog mladića, ali kad je on preminuo, Makrina se zavjetova da nikada ne stupati u brak govoreći: ”Nije pravo da djevojka, obručena jednom vjereniku, ide za drugoga; po zakonu prirodnom treba da bude jedno supruženstvo kao što je jedno rođenje i jedna smrt”.
Ona je to pravdala vjerom u vaskrsenje smatrajući vjerenika svog ne mrtvim no živim u Boga.
Grijeh je i sramota, veli, da supruga ne sačuva vjernosti, kada joj suprug ode u neku daleku stranu.
Potom zajedno sa svojom majkom Еmilijom primi monaštvo u nekom djevičkom manastiru.
Živjele su od truda ruku svojih posvećujući veći dio vremena bogomisiju, molitvi i neprestanom uzdizanju uma svoga k Bogu. Vremenom skonča joj majka, a za tim i brat Vasilije.
Devetog mjeseca po smrti Vasilijevoj dođe Grigorije da obiđe svoju sestru, no nađe je na samrtnoj postelji.
Pred samu smrt sv. Makrina uzdiže molitvu ka Gospodu: “Ti Gospode upokojavaš tjelesa naša snom smrti na neko vrijeme, pa ćeš ih opet probuditi posljednjom trubom. Prosti mene i daj mi da kad se duša svuče od tjelesne odjeće, predstane Tebi neporočna i bez grijeha i da bude kao tamjan pred Tobom”.
Po tom napravi rukom krsni znak na čelu, na očima, na licu, na srcu i – izdahnu. Upokoji se u Gospodu 379 god.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu