Tek pošto potrepšinama snabdje mještane Viče, zbog kojih svakog jutra putuje u Guču, on se posveti svojim hektarima pod malinom, jagodom, krompirom, kukuruzom.
Obdanica mu je kratka da bi sve obavio, zato svoje njive ore noću, pod svjetlom farova traktora, ali mirne duše jer nikom od njegovih komšija, zahvaljujući njemu, ništa ne nedostaje, prenosi Blic.
Ne buni se ni što odvaja od sna i odmora da bi drugima bio pri ruci.
Viča je velika i razuđena mjesna zajednica. U jeku je sjetva, ali starci sa ovog područja ne mogu po materijal u 15 kilometara udaljenu Guču.
Volonterski ovo radim. Svakog jutra krenem kroz Viču, od kuće do kuće i od ljudi uzimam spiskove za kupovinu, novac, kantice, ambalažu. Selo je ovo, svaka kuća ima hrane, ali narodu treba roba iz poljoprivredne apoteke i gorivo. Traže, na primjer, da im kupim dva kilograma sjemenskog luka, džak đubriva, pet litara nafte. Poneko me ovlasti da mu podignem penziju. U Guči pokupujem šta kome treba, a poslije raznosim po selu na dvadeset adresa. Za ovo dnevno potrošim tri- četiri sata – priča Goran Glavonjić (41).
U nedjelju je, na praznik Cveti, išao kroz sablasno pusto selo i po molbi Centra za socijalni rad u Lučanima podijelio 20 paketa sa namirnicama.
Goran živi od poljoprivrede. Kako sjetva ne može da čeka na imanjima ljudi koje pomaže, tako ne može ni na njegovoj zemlji.
– Poljoprivreda je posao koji traži cijelog čoveka cijeli dan, pogotovo kad ima osam hektara kao ja. Šta stignem da obavim za dana na svom imanju – obavim, šta ne stignem – uradim po mraku. Freziram i orem do u kasne sate. Kad se spusti gluva noć na Dragačevo, samo se moj traktor čuje – veli Goran.
Sa izuzetkom ono naroda što se može vidjeti po njivama, teško da se dan i noć u Dragačevu razlikuju. Sve je, kaže Goran, bukvalno pusto. Katkad mu se učini da je život iščezao.
– Obradujem se nekada kada sretnem čovjeka. Ljudi, oni koji žive sami i ne napuštaju imanja, željni su priče, jedva dočekaju da me sretnu i sa mnom prozbore koju. Pitaju me šta se dešava, koliko ima oboljelih, da li su dobro ljudi koje poznaju a koje ne mogu da vide, traže odgovor do kada će ovo trajati. Šta znam, ja im kažem – priča Glavonjić.
Proteklih dana radio je i prekovremeno. Mnogo dragačevskih penzionera, čuvši da Beograd dijeli pomoć svojim penzionerima, zvalo ga je da priupita kada će i oni dobiti pomoć. Nisu dobro čuli ili razumjeli.
A Goran misli o svojim problemima. Najviše ga zaokuplja da li će ljetos moći da angažuje radnu snagu zbog korona virusa. Po 20-30 radnika je imao u sezoni berbe.
– Niti bih smio svakoga da angažujem, a pitanje je da li bi ko došao – kaže humani Dragačevac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu