Sve djeluje uobičajeno, ali upravo taj bezazleni trenutak može biti početak prevare.
Mreža izgleda poznato, signal je jak, a zamka je već postavljena
Na aerodromu, u hotelu ili kafiću putnik najčešće ne razmišlja ko zaista upravlja mrežom na koju se povezuje. Telefon prikaže nekoliko naziva, a izbor obično pada na onaj koji izgleda zvanično, ima najjači signal ili ne zahtijeva lozinku.
Problem je što ime mreže nije dokaz njenog identiteta.
Jedan od najrasprostranjenijih napada na javnim mrežama naziva se „evil twin“, odnosno zli blizanac. Napadač podesi svoj uređaj tako da se ponaša kao bežični ruter, a mreži daje naziv gotovo identičan pravoj. Razlika može biti samo u jednom slovu, razmaku ili dodatku poput „Guest“ ili „Free“.
Ako se prava hotelska mreža, na primjer, zove „Hotel_Aurora“, lažna može nositi naziv „Hotel_Aurora_Guest“. Putnik vidi poznato ime i ne pomišlja da se iza njega možda ne nalazi hotel.
„Prosječan korisnik ne primjećuje ništa sumnjivo. Telefon mu ponudi listu mreža, on izabere onu koja mu djeluje najpoznatije ili ima najjači signal i poveže se. Možda čak dobije i stranicu na kojoj treba da unese ime i mejl“, objašnjavaju stručnjaci kompanije PULSEC.
Takva stranica dodatno stvara utisak da je riječ o regularnoj hotelskoj ili aerodromskoj mreži. Korisnik dobija internet, nastavlja da pregleda sadržaj i ne vidi razlog za sumnju.
Između telefona i banke pojavljuje se nepoznat posrednik
Kada se telefon poveže na lažnu pristupnu tačku, internet saobraćaj prolazi kroz uređaj napadača. To ne znači da će svaki podatak automatski biti vidljiv, jer većina savremenih sajtova koristi enkripciju. Oznaka HTTPS i simbol katanca pokazuju da je veza između korisnika i sajta šifrovana, što potvrđuje i američka Savezna trgovinska komisija.
Ipak, lažna mreža napadaču daje priliku da korisnika preusmjeri na falsifikovani sajt ili mu prikaže lažnu stranicu za prijavljivanje. Umjesto prave stranice banke, hotelske rezervacije ili servisa za plaćanje, na ekranu se može pojaviti gotovo identična kopija.
Tu se prevara seli sa mreže na čovjeka.
Korisnik sam unosi korisničko ime, lozinku ili podatke sa kartice, vjerujući da razgovara sa bankom ili poznatom kompanijom. Ako koristi istu lozinku na više mjesta, jedan ukradeni podatak može napadaču otvoriti i druge naloge.
– U pozadini saobraćaj prolazi kroz napadačev uređaj, koji može da vidi nezaštićen promet, ubacuje lažne stranice za prijavu ili preusmjerava korisnika na phishing sajtove – navode stručnjaci PULSEC-a.
Američka Agencija za sajber bezbjednost i infrastrukturnu sigurnost takođe opisuje „evil twin“ kao scenario u kojem napadač kopira karakteristike legitimne javne mreže kako bi naveo korisnike da se povežu na njegovu pristupnu tačku. CISA upozorava da naziv mreže sam po sebi ne garantuje da je ona bezbjedna.
Za banku koristite svoju vezu, a ne najbližu besplatnu mrežu
Najjednostavnija promjena navike ujedno je i najvažnija: elektronsko bankarstvo i plaćanje ne treba obavljati preko otvorene javne mreže.
Ako je transakcija neodložna, sigurniji izbor je mobilni internet ili lični hotspot sa drugog uređaja. Naziv i lozinku hotelske mreže treba provjeriti na recepciji, a ne pretpostaviti da je prva mreža sa nazivom hotela istovremeno i prava.
Vrijedi isključiti i automatsko povezivanje na dostupne mreže. Telefon koji pamti ranije korišćeni naziv može pokušati da se poveže na lažnu mrežu sa istim imenom, a da korisnik to i ne primijeti.
Javni WiFi može da posluži za provjeru vremenske prognoze, mape ili radnog vremena muzeja. Bankovni račun, poslovna elektronska pošta i plaćanje rezervacije pripadaju drugoj kategoriji.
Zlatno pravilo stručnjaka za sajber bezbjednost glasi: plaćanje treba obaviti putem koji korisnik sam kontroliše, a ne preko puta koji mu je neko servirao u poruci, mejlu ili na ekranu javne mreže.
Tri poteza koja prekidaju prevaru prije nego što novac ode
Prvo pravilo odnosi se na linkove za plaćanje. Čak i kada poruka izgleda kao da je stigla od hotela, avio-kompanije ili banke, ne treba direktno otvarati ponuđeni link.
Umjesto toga, adresu poznate kompanije ili banke treba ručno unijeti u pretraživač ili otvoriti njenu zvaničnu aplikaciju. Time se izbjegava mogućnost da link vodi na falsifikovanu stranicu koja samo vizuelno podsjeća na original.
Drugo pravilo je provjera zahtjeva drugim kanalom. Ako hotel iznenada traži novu uplatu, vlasnik apartmana mijenja broj računa ili poruka insistira da transakcija mora biti završena odmah, treba pozvati primaoca na ranije poznat broj.
– Jedan poziv ili poruka mogu da spriječe prevaru vrijednu hiljade evra – upozoravaju stručnjaci PULSEC-a.
Treće pravilo je korišćenje virtuelne kartice, ukoliko banka pruža tu mogućnost. Takve kartice mogu imati ograničen iznos, kratak rok važenja ili biti namijenjene jednoj transakciji. Čak i ako podaci procure, iznos koji može biti zloupotrijebljen ostaje ograničen.
Ova tri koraka ne traže napredno tehničko znanje. Traže samo kratku pauzu između zahtjeva za uplatu i pritiska na dugme „plati“.
Sajber bezbjednost na odmoru počinje malim navikama
PULSEC se bavi sajber bezbjednošću, od nadzora i otkrivanja prijetnji do reagovanja na incidente i provjere ranjivosti sistema. Kompanija ima centre u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Švajcarskoj, a njen rad je uglavnom usmjeren na zaštitu organizacija i poslovnih sistema, navodi se na zvaničnom sajtu PULSEC-a.
Ipak, obrazac koji stručnjaci vide u složenim napadima često počinje isto kao prevara usmjerena na pojedinca: neko iskoristi trenutak žurbe, poznato ime i naviku da se upozorenja na ekranu zatvaraju bez čitanja.
Za putnika zato nije presudno da zna kako je lažna mreža tehnički napravljena. Dovoljno je da zastane kada ugleda dva slična naziva, provjeri mrežu sa osobljem i sačuva bankarske transakcije za sopstvenu internet vezu.
Piće pored bazena može da sačeka nekoliko sekundi. Toliko je potrebno da se pogleda naziv mreže i odluči da li jedno besplatno povezivanje zaista vrijedi rizika, piše Blic.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.