Od kućnih bezbjednosnih sistema do rasvjete i instrumenata na ručnom zglobu, određeni materijali koriste energiju kontrolisanog radioaktivnog raspada kako bi obavljali funkcije koje standardna elektronika ne bi mogla da pruži bez stalnog izvora struje.
Stručnjaci za zaštitu životne sredine ističu da ovi predmeti pri redovnoj upotrebi ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi, jer su radioaktivni izvori unutar njih hermetički zatvoreni i izolovani.
Detektori dima i svjetleći znak za izlaz
Jedan od najčešćih primjera u domaćinstvima jesu jonizujući detektori dima. Ovi uređaji u svojoj mjernoj komori sadrže mikroskopsku količinu izotopa americijum-241. Ovaj element emituje alfa-čestice koje jonizuju vazduh i stvaraju slabu električnu struju između dvije ploče. Čim dim prodre u komoru, on vezuje jonizovane čestice i prekida strujno kolo, što elektronika trenutno registruje i aktivira glasan alarm. Prema podacima američke Agencije za zaštitu životne sredine (EPA), dokle god je kućište detektora cijelo, alfa-čestice ne mogu da napuste aparat niti da ugroze ukućane.
Sličan princip primjenjuje se i kod tabli za označavanje izlaza u slučaju opasnosti (EXIT), koje moraju da svijetle čak i u slučaju potpunog sloma elektroenergetske mreže ili otkazivanja baterija. Ovi znakovi koriste tricijum, radioaktivni izotop vodonika. Gas se nalazi u hermetički zatvorenim staklenim cjevčicama presvučenim fosfornim slojem. Beta-čestice koje tricijum oslobađa udaraju u fosforni premaz, stvarajući proces radioluminiscencije, zahvaljujući čemu natpis nesmetano sija decenijama u potpunom mraku.
Ručni satovi i magnetroni u mikrotalasnim pećnicama
Tehnologija zasnovana na tricijumu prisutna je i u časovničarskoj industriji. Mnogi moderni kvarcni i vojni ručni satovi koriste minijaturne staklene ampule sa tricijumom na kazaljkama i brojčaniku. Za razliku od retro modela s početka dvadesetog vijeka, koji su koristili opasni radijum, tricijumske kapsule ne zahtijevaju izlaganje sunčevoj svjetlosti da bi sijale i potpuno su bezopasne za nošenje, pri čemu im intenzitet svjetlosti polako opada tokom perioda poluraspada od oko 12 godina.
Radioaktivni elementi mogu se naći i u kuhinji. Pojedine mikrotalasne pećnice, naročito stariji ili industrijski modeli, sadrže radioaktivni torijum u grijnom vlaknu magnetrona, komponente koja stvara talase za zagrijavanje hrane. Torijum se dodaje volframu kako bi poboljšao emisiju elektrona sa užarene katode. Prema zvaničnim standardima agencije FDA, hrana se u ovim uređajima zagrijava elektromagnetnim nejonizujućim talasima, pa samim tim namirnice ni na koji način ne mogu postati radioaktivne.
Ksenonski automobilski farovi i stadionska rasvjeta
Visokoefikasne sijalice sa pražnjenjem visokog intenziteta (HID), koje se koriste kao ksenonski farovi na automobilima ili reflektori na sportskim stadionima, takođe sadrže tragove izotopa. Prema izvještajima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ove sijalice mogu sadržati torijum-232 ili kripton-85.
Kripton-85 se kombinuje sa argonom, gdje svojim zračenjem olakšava paljenje električnog luka neophodnog za pokretanje snažnog svjetlosnog snopa. Količina ovog gasa u samoj sijalici mjeri se u mikroskopskim tragovima, a s obzirom na to da je riječ o inertnom gasu, čak i u slučaju loma stakla on se momentalno raspršuje u vazduhu bez opasnosti od dugotrajne kontaminacije prostora.
(Telegraf.rs)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.