Ako voz ide brzinom od 200 kilometara na sat, uređaj bi mogao da prelazi preko ćelijske lokacije svakih 45 ili 60 sekundi, što je brza promjena. To predstavlja tehnički izazov koji se naziva Doplerov efekat. To se događa kada brzo kretanje menja frekvenciju signala poput promjene tona sirene, što može da utiče na održavanje stabilne veze.
U francuskim SNCF vozovima, putnici koji se prijavljuju na Wi-Fi dobijaju iskačuće upozorenje da zbog nedostatka pokrivenosti i brzine, kvalitet Wi-Fi mreže može da se razlikuje od onog u kući ili stanu, a savjetuje se da se ne gledaju onlajn videozapisi jer to doprinosi ograničavanju protoka interneta.
Nije samo brzina problem
Dodaje se da loš Wi-Fi u vozovima nije samo stvar brzine ili broja dalekovoda, jer mnoge kabine nisu dizajnirane da propuštaju radio frekvencije.
– Mnogi vozovi su istorijski koristili prozore s metaliziranim ili niskoemisionim staklenim premazima koji inherentno ne šire signale – rekao je Kiho.
Takav raspored kabinu čini sličnom nekoj vrsti Faradejevog kaveza – elektromagnetnom oklopu koji blokira bežične signale, slično onome što uzrokuje da vaš telefon prekida pozive u liftu ili sprečava izlazak mikrotalasnog zračenja.
5G i 4G
Prošle godine, belgijska željeznička kompanija SNCB odustala je od postavljanja Wi-Fi mreže u svojim vozovima zbog “visokih troškova implementacije i pokrivenosti telekomunikacijskih operatera i odlučila je da prebaci odgovornost na telekomunikacijske kompanije dok je sama investirala u “uklanjanje premaza” za stakla koja odgovaraju mobilnim signalima.
– Telekom operateri zato moraju da poboljšaju kvalitet signala i pokrivenost u blizini željezničke infrastrukture – rekao je portparol kompanije.
Takođe, dodaje portal, fizika radio frekvencija je dobro utvrđena – obim koji se obično koristi za 5G u Evropi nije dobar za probijanje kroz drveće i lišće, koje često obrubljuje željezničke pruge, što otežava direktno dosezanje do kabina ili korisnika telefona, za razliku od 4G, gdje frekvencije nižeg obima koje se obično koriste ne mogu da prenesu toliko podataka, ali putuju dalje i bolje se nose s preprekama.
– U našim podacima svakog leta vidimo značajno smanjenje performansi mobilne mreže u područjima s gustim lišćem – kaže Kiho.
Švajcarska prednjači
Švajcarska ubjedljivo prednjači, sa brzinama ugrađenog Wi-Fi-ja skoro 30 puta većim nego u Austriji i Holandiji i bila je jedina zemlja u Uklinom uzorku koja je premašila granicu od 25 megabita u sekundi srednje brzine preuzimanja, što je minimalna osnova za pouzdano korištenje interneta.
Neki željeznički operateri sada se doslovno okreću ka satelitskim provajderima kako bi popunili praznine u pokrivenosti duž željezničkih ruta, pa tako Češke željeznice eksperimentišu sa “Starlink” mrežom Ilona Maska, dok francuski SNCF navodno razmatra i američku konstelaciju i svog francusko-britanskog rivala, Eutelsat.
Iako satelitska povezanost dobro funkcioniše kada se radi o aviosaobraćaju, navodi Kiho, to možda nije “najbolje rješenje”, već dodatak ukupnoj mješavini povezanosti.
– Toliko se pažnje posvećuje dostavljanju signala do voza, da su zaboravili na dostavljanje signala oko voza – rekao je on.
Objašnjava da Wi-Fi oprema i standardi igraju glavnu ulogu u tome koliko je veza zapravo dobra, a kao primjer za to navodi Poljsku gdje vozovi i dalje koriste Wi-Fi 4, standard iz 2009. godine koji nudi daleko manji propusni obim i mnogo sporije brzine od novijih generacija.
– A ako razmišljate o korišćenju hotspota svog telefona samo kako biste zaobišli nestabilnu Wi-Fi vezu – razmislite ponovo. Ako svi emituju vlastite Wi-Fi mreže, ovde postoji ogroman izazov smetnji – upozorio je Kiho.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.