U pitanju je jedan od programa manifestacije Dani Vlade Miloševića 2020. povodom 260 godina od rođenja poznatog italijanskog kompozitora Luiđija Kerubinija.
Jedan dio programa povodom Dana Vlade Miloševića su i Vaš master rad. Recite nam više o tome?
Jedan od programa manifestacije Dani Vlade Miloševića 2020. je i koncert “Kerubini za vječnost” povodom 260 godina od rođenja poznatog italijanskog kompozitora Luiđija Kerubinija. Shodno tome, želja mi je bila da Banjaluku i Bosnu i Hercegovinu upišemo u listu gradova i država koji proslavljaju ovaj važan jubilej. Udruženje Italijana Banjaluka i Akademija umjetnosti Univerziteta u Banjaluci su nosioci ovog projekta. Program koncerta obuhvata: uvertiru iz opere „Medeja” ali i „Requiem” u c-molu za hor i orkestar, gdje bi se poslije 14 godina izvelo jedno ovako kapitalno djelo sa preko 110 izvođača na sceni. Učesnici u programu su: Simfonijski orkestar Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, studenti Muzičkog konzervatorijuma „Đuzepe Tartini“ iz Trsta, profesionalna dopuna okestra muzičara iz cijelog regiona, Hor Fakulteta muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, Mješoviti hor “Kastratonika” Banjaluka, Mješoviti hor “Pjetro Maskanji” Udruženja Italijana Banjaluka. Posebno moram naglasiti da veliku zahvalnost dugujemo i Banskom dvoru kulturnom centru, Ambasadi Italije u Srajevu, Gradu Banjaluka, UG “CreArt” ali i AIBA lingvističkom centru koji su podržali projekat i dali mu na značaju.
Kako izgledaju Vaše pripreme pred neki koncert, a posebno kada je u pitanju odbrana master rada?
S obzirom da se radi o kruni trenutnog školovanja i napredovanja, trudite se da sva svoja znanja i vještine usmjerite ka koncertu. Velike napore ulažete u organizaciju, probe, tehničke detalje ali svakako i najvažniji interpretativni dojam. Posebna odgovornost je tu kada su ispred vas, pored publike i dvije moje divne profesorice: Branka Radošević Mitrović, ali i Dragana Jovanović, koje mi pružaju ogromnu satisfakciju.
Koliko je ova manifestacija doprinijela Vašem profesionalnom razvoju i usavršavanju?
Moji dirigentski počeci u obasti orkestarskog dirigovanja usko su vezani za ovu manifestaciju. Kako rastu Dani Vlade Miloševića, tako i moja dirigentska karijera paralelno uzima maha i ide naprijed, i to od mog dolaska u Banjaluku akademske 2013/2014. kada sam bio asistent hora u izvođenju operete “Orfej u podzemlju” pa sve do danas.
Koliko mladi dirigenti na našim prostorima imaju prilika da uspiju i pokažu svoja znanja i talente?
Nažalost, mladih dirigenata je sve manje u zemlji kao i svih drugih muzičara. Međutim, Katedra za dirigovanje na AUBL, na čelu sa prof. Brankom Radošević Mitrović, radi na tome da se mladom, radnom i uspješnom čovjeku pruži prilika, te da “vejtar u leđa” ka svom profesionalnom usmižjerenju. Kao neko ko je sada dio te katedre kao asistent, ali i student mogu to potpuno potvrditi. Rijetki su primjeri rada sa studentima dirigovanja u kojem se mlad čovjek odmah postavi pred ansambl i bude mu data prilika da praktično radi, što nije slučaj sa našom katedrom.
Kako im pomoći i podržati ih?
Težina našeg posla ogleda se u tome što ste jedan veliki individualac koji mora držati sve konce u rukama. Znanja stečena na akademiji ne mogu biti reper nečijeg kvaliteta. Pravi posao nastaje kada završite studije i počnete se boriti za svoje mjesto pod suncem. Podršku sam jedino imao od porodice i mentora, što svakako nije dovoljno. Fale nam mecene, ugledni ljudi, koji bi pomagali razvoj jednog mladog umjetnika, ali i posebna pomoć države koja bi razumjela ulaganja u mlade ljude koji se opredijele za poziv umjetnika.
Da li u državi, ali i u regionu nailazite na projekte i prilike za dirignete? Ima li ih dovoljno? Koliko mladi sa naših prostora konkurišu i koriste takve prilike?
Projekati za dirigente su izuzetno skupi i na prvom mjestu imate otpor starijih kolega prema mlađim. Nemojte zaboraviti da se dirigent do 40 godina smatra mlađim dirigentom, a isto tako da je taj isti mladi dirigent školovanje završio prosječno oko 25. godine. Takođe, u dirigovanju važi jedna floskula – Danas ne diriguje onaj koji zna to da radi, već uglavnom onaj ko zna da pronađe novac. No, sve ovo ne smije vas omesti u svom napredovanju i razvoju. Treba se boriti znanjem, odlaziti na masterklasove, sticati kontakte, biti temeljan i ponekad bezobrazan.
Na čemu trenutno radite? Koji su Vam naredni planovi?
Trenutno je projekat/koncert “Kerubini za vječnost” nešto što je broj jedan i nadam se da ga na kraju neće odložiti jedan virus. Tu je svakako i pedagoški rad na Akademiji umjetnosti UNIBL, ali i moj dragi Mješoviti hor “Pjetro Maskanji” Udruženja Italijana, kao i projekat “Rock simfonija”. Konkurišem na razičite festivale sa svojim ansamblima, skupljam novac za izuzetno skupe masterklasove, smijem se i razmišljam o novim uspjesima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu