I ništa ne bi bilo neobično da Toto nije Patagonijski papagaj i da Uroša ne vidi kao svoje jato. U stopu ga prati gdje god krene, bilo pješaka, na kvadu, motoru ili automobilom, Toto leti pored njega.
– On može da leti do 50 kilometara na sat, toliko smo do sada testirali. Kad se umori sleti na kvad ili motor, pa opet ispočetka – kaže Uroš Davidović, pa dodaje:
– Ja sam ga othranio kao pile i mislim da smo povezani. On mene gleda kao svoje jato i mislim da me nikada ne bi iznevjerio, čak ni zbog svoje vrste, ni zbog hrane. Ni zbog čega me ne bi ostavio – dodaje mladić.
Ova vrsta papagaja živi dugo, preko 30 godina, a za godinu dana koliko je kod Uroša, Toto je naučio šta znači slobodan let u prirodi, naučio je da prati Uroša, da se odaziva na zvuk pištaljke. Istovremeno, rodila se obostrana ljubav, jedan bez drugoga ne mogu, a sve je počelo slučajno.
– Sasvim slučajno sam licitirao na humanitarnoj akciji za pomoć djevojčici koja je bila bolesna i onda smo slali SMS. Izvlačili su pobjednika, nagrada je bila jedan mali papagaj. Od sto i nešto ljudi ja sam osvojio papagaja i sve je krenulo da se širi, došli su drugi papagaji i Toto, kao malo pile. Dobio sam ga od prijatelja i ručno othranio i onda razmišljao – volim prirodu, konje, papagaje, kako da omogućim uživanje konjima, meni i njima. Sve sam to spojio – priča Uroš.
Zato su u selu Ranilović kod Aranđelovca podignute volijere za papagaje. Uglavnom su donijeti od ljudi koji nisu mogli ili nisu željeli više da ih čuvaju, a Uroš ih njeguje, priča sa njima, trenira i pušta da slobodno lete. I svi mu se vraćaju, ali Toto je na prvom mjestu.
– Ja sam njemu pružio prirodan život, on bi ovo radio i da je negdje u Patagoniji odakle potiče i on to umije da cijeni – dodaje Uroš.
Daleku Južnu Ameriku, Toto je zamijenio šumadijskim brdima i očigledno je srećan kod Uroša. Ne bi čudilo ni kada bi Toto povećao svoju porodicu, jer ima ženku.
– Toto je jako neobičan po tom pitanju. Papagaji obično imaju partnera za cijeli život i desi se da kada ugine jedan partner, da se drugi očupa totalno, čak i da se ubije, a Toto je savremen i ima tri ženke. Jedna je čak i druga vrsta, nesvakidašnje je da se toliko vole i da pored jedne partnerke ima još neku. On voli i mene, sleti mi na rame i pokušava da me hrani, to je izraz ljubavi – objašnjava Uroš.
Iako na svom imanju na obroncima Bukulje ima i tridesetak drugih papagaja, dva emua, konje i mini koze, Toto je na prvom mjestu.
– Toto je katastrofa ljubomoran, pogotovu kada dođe nov papagaj. Taj dan se mi ne poznajemo, on me ignoriše, dere se, hoće i da me ujede. Namjerno me pravi ljubomornim, odlazi kod drugih ljudi, jer ne može da podnese da sam donio drugu pticu. Niko nije ljubomoran sem njega – priznaje Uroš.
Otkriva još jednu zanimljivost koja nije svojstvena drugim papagajima, ali jeste njegovom mezimcu.
– U kući je prava štetočina i mislim da bi on bio pakao za svaku domaćicu zato što obara čaše, daljinski, kablove, ako se naljuti čak i namjerno uzme čašu i baci je na pod. Umio je i da mi uzme ključ i pobjegne na drvo, da ga sakrije, tako da sa njim nikada nije dosadno – priznaje Uroš.
Toto prati u stopu Uroša čak i kada timari konje.
– On mora da gricka konje, sedlo i dira četke, ljuti se što ja mazim konje, a ne njega. Uključen je u sve moje poslove i šta god da radim on se ne odvaja. Ranije je napadao i mačke i pse, ničega se ne plaši, ali sada zna i oglašava se kada naiđe neko nepoznat. Ja mislim da je on jedan čovečuljak sa krilima, zarobljen u tijelu papagaja, koji ne može više da dokaže da nije papagaj – kaže Uroš.
Njegova želja je da nabavi plavo-žutu aru, velikog papagaja koji, takođe, leti, pa bi on i Toto bili odličan dvojac letača, piše Prva.
– Moj san dječački se ostvario, da cijelu Šumadiju obilazim na konju i to uz mog malog prijatelja Totoa – zaključuje Uroš Davidović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu