Ovo za Srpskainfo ocjenjuje Ljubo Lepir, profesor socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.
– To je uslovljeno opštom ekonomskom situacijom i tu država ništa ne čini. Samo pojačava pritisak na porodicu i dovodi djecu u nepovoljan položaj – navodi Lepir.
Kako kaže, u nemogućnosti da se izbori sa sve većim finansijskim izazovima, porodica u raspodjeli kućnog budžeta često interes djece potisne u stranu.- Dakle, roditelj mora prije svega da plati državi komunalne troškove i druge obaveze poput kredita, pa tek onda ono što mu ostane ide za funkcionisanje porodice. Često onda u toj raspodjeli interes djeteta bude još potisnut i skrajnut i na kraju mu se možda kupi neka garderobica ako pretekne para – obrazlaže Lepir.
Za tu situaciju ne krivi roditelje već državu koja, kako kaže, ništa ne čini da to promijeni već stvara dodatan pritisak na porodicu uvodeći i neke represivne mjere.
Nisu dovoljne samo osnovne životne potrebe
– Država bi trebalo da donese neke olakšice za porodice koje imaju više djece kako bi omogućila roditeljima da mogu, pored ostalog, djeci da obezbjede kakav-takav ekonomski standard – poručuje Lepir.
Danas nije dovoljno djetetu, kako ističe, samo zadovoljiti osnovne životne potrebe kao što je to možda bilo pre 50-100 godina, potrebe su drugačije.
– Potreba treba da budu u skladu sa vremenom u kojem živimo, u skladu sa onim što se smatra normalnim za razvoj djeteta. Recimo, ako danas uskratite mobilni telefon starijem djetetu, vi ste njemu uskratili jednu od potreba koja ga diskriminiše u društvu – upozorava Lepir.
Ključni je problem što današnji roditelji, kako tvrdi, nisu kompetentni da budu roditelji. – Ne zato što su neznalice, već zato što su potrebe sadašnjeg društva, sve opasnosti i prepreke sa kojima se susreće roditeljstvo danas, tolike da jednostavno roditelji ne mogu sve kvalitetno da obuhvate kako bi pružili djetetu adekvatno roditeljstvo. Država nažalost ništa ne čini osim što ponekad uradi neke represivne mjere ili neke mjere koja je su načelu dobra ali u realizaciji su pojedinačne i ne mogu dati željeni efekat jer nema drugih sistemskih mjera – objašnjava profesor Lepir.
Po njegovom mišljenju, potrebne su određene povlastice i beneficije roditeljima.
– Ne vidim razlog zašto se ne uvede praksa olakšice oko kredita za višečlane porodice. Osim toga, imamo totalno anahronu politiku države vezanu za poreske olakšice. Porodice sa djecom imaju određene olakšice, a siguran sam da dvije trećine njih uopšte ne zna za te olakšice jer ih niko ne promoviše. Ili postoje neki dobri zakoni i mjere koje ne daju efekta, kao na primjer Zakon o borbi protiv nasilja u porodici sa kojim se telimo od 2005. godine. Ključ je zapravo u funkcionisanju samih ljudi koji tamo rade, na provođenju tih mjera. Imamo neadekvatne ljude pa imamo takve rezultate. Država ide grlom u jagode i onda u tom nekom postupku unapređenja dolazi do toga da faktički kroz prste prolazi porodica, njihova djeca i njihovi interesi – dodaje profesor Lepir.
Osim ekonomskih interesa, on upozorava i da smo svjedoci da je nažalost djeci ugroženo osnovno pravo – pravo na život unutar same porodice.
Bonus video:
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu