U okviru projekta „Ja građanin“ iz demokratije i ljudskih prava odlučili smo da se bavimo onim „najugroženijim“, tj. o osobama koje su na neki način zapostavljeni u našem društvu, a da su ujedno u vezi sa našom strukom (medicinom) – osobe oboljele od dijabetesa. Diabetes mellitus – bolest modernog čovjeka označena kao tihi ubica zbog teških komplikacija do koje dovodi – istakli su učenici.
U razgovoru sa prim.doc. dr Aleksandrom Grbic, kao i osobama iz Udruženja oboljelih od dijabetesa Republike Srpske, došli smo do saznanja da se danas u dijagnostici primjenjuju „trakice“ za određivanje nivoa šećera u krvi.
Kako bi se šećer kontrolisao i održavao u fiziološkim granicama, neophodno je, po mišljenju doktora specijalista, da se mjeri 10-15 puta dnevno.
– To podrazumijeva da djeca oboljela od dijabetesa tip 1 trebaju na godišnjem nivou bockati svoje prstiće preko 4000 puta. Možete onda samo zamisliti koliko je to bolno, i kako ti prstići izgledaju – kaze koordinator ove inicijative, učenik Nikola Stojaković.
Mladi medicinari su odlučili su da pokrenu inicijativu za uvođenje besplatnih senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1. Glavna prednost ovih senzora je odsustvo bola, kao i to što se nivo šećera mjeri 1440 puta dnevno.
Uvođenjem senzora bi se spriječio opstanak mnogih hroničnih komplikacija i uopšte nastanak hipo i hiperglikemijskih šokova.
Ali bol nije jedino što predstavlja veliki nedostatak trakica. Jedan od osnovnih problema je što šećer kod djece, pogotovo djece u periodu puberteta, kada hormoni jednostavno „divljaju“ mijenja svoje vrijednosti svaki minut.
Upravo iz tog razloga trakice predstavljaju veliki dijagnostički minus… mjerenjem šećera 10 puta dnevno mi nikada nećemo znati šta se desilo u periodu između 2 mjerenja, a tada, ukoliko šećer naglo poraste ili padne, tj. nastupi hiper ili hipoglikemijski šok trpi kompletan organizam.
Komplikacije koje nastaju usljed nekontrolisanih vrijednosti šećera u krvi su bubrežna insuficijencija, problemi na oku (moguć i nastanak sljepila), moždani udar, kardiovaskularna oboljenja, amputacije ekstremiteta.
– Upravo iz prethodno navedenih razloga, odlučili smo da pokrenemo inicijativu za uvođenje besplatnih senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1. Senzori se vrlo jednostavno aplikuju, potkožno, u predjelu nadlaktice, bez ikakvog bola – ističu učenici Medicinske škole koji su ujedno i pokretači ove akcije.
Glavna prednost ovih senzora je odsustvo bola, kao i to što se nivo šećera mjeri 1440 puta na dnevnom nivou, odnosno svaki minut dobijate vrijednost istog u realnom vremenu. Uvođenjem senzora bi se prevenirao nastanak mnogih hroničnih komplikacija i uopšte nastanak hipo i hiperglikemijskih šokova. Mijenjaju se svakih 14 ili 28 dana, u zavisnosti od proizvođača.
Da su ovi senzori u svakom smislu veliki plus za oboljele govori i podatak da je inicijativa za uvođenje besplatnih senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi u Hrvatskoj i Crnoj Gori urodila plodom.
Inicijativu su podržali mnogi, među njima „Ombudsman za djecu Republike Srpske“, potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, gospodin Milan Petković koji je zakazao okrugli sto sa Ministrom zdravlja Republike Srpske kao i direktorom Fonda zdravstva Republike Srpske već sljedeće sedmice. Inicijativu su propratili i mediji (portali, TV emisije, radio programi i ostali).
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu