Mićo Ristić, inženjer poljoprivrede i uzoran proizvođač hrane iz ljevčanskog sela Laminci, koji sa porodicom obrađuje više od stotinu hektara plodnih njiva te posjeduje farme svinja i pilića, ljubav prema selu prenosi na potomke.
– Imam troje unuka, Jovana, Janu i Jelenu. Oni me usrećuju, daju mi snagu i motiv da radim jer sam svjestan da poslije mene, ima ko naslijediti poslove i razvijati imanje. Osim dvojice sinova, najviše vremena sa mnom provodi unuk Jovan. On je uveliko zavolio selo i poljoprivredu – ispričao nam je Mićo Ristić, o kojem smo nedavno pisali, kao uzornom poljoprivredniku i velikom proizvođaču žita i mesa.
Ristić podsjeća da su škole u Lijevču nekada bile pune, da đaci nisu imali dovoljno stolica, a sada je gotovo sve prazno i pusto.
– To je naša najveća nedaća, jer sela umiru, djece je sasvim malo, škole su davno zatvorene. Rijetkost je sresti dijete u selu, većinom su to starci. Zato, svako dijete je ukras i bogatstvo koje treba njegovati i čuvati, vaspitavati, stvarati od njih novu snagu. Najsrećniji sam kada su oni sa mnom i kada pokazuju interesovanje za selo – ispričao nam je Ristić, godinama veoma aktivan i u društvenom životu ljevčanskog kraja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu