To za Srpskainfo pričaju Ognjen Stojnić (14), Radovan Damjanović (14) i Milorad Ljubanić (13) koji su ojkače počeli da pjevaju sa svojim očevima i dekama.
Ja sam počeo pjevati sa ocem i djedom kada sam imao sedam godina, i kao što je moj djeda to na oca prenio, tako ću i ja na svoje dijete jednog dana. Znam veliki broj ojkača i sve su one iste i jednako se vole – kaže Ognjen Stojnić, koji ističe da sluša i modernu muziku koja je popularna kod mladi, ali ipak za njega ojkače nemaju konkurenciju.
– Za ojkače je potreban glas, ali nije on sam dovoljan. Treba imati i dušu, zato što ojkače pjevaš sa glasom i dušom – kaže on. Velike emocije dok pjeva ojkače ne može da prikrije ni Radovan Damjanović.
– Ja sam rođen u Prijedoru, ali moji roditelji su iz Hašana. U mojoj porodici pjevaju se Grmečke pjesme i ja ih pjevam. Slušajući ljude kako pjevaju ojkače zavolio sam ih i počeo pjevati. Kada sam čuo da u školi postoji sekcija, odmah sam im se pridružio – priča Radovan Damjanović.
Najmlađi član grupe, Milorad Ljubanić u ovoj sekciji je godinu dana. On prvači, odnosni prvi povede pjesmu.
– Čuo sam kako oni pjevaju i pridružio sam im se. Ojkače su pjevali moji čukundjeda, pradjeda i djeda, pa onda tata koji je to prenio na mene. Volim ojkaču i Krajiške pjesme, jer su one sa naših prostora, dok zabavnu muziku ne volim – kaže Ljubanić.
Ova tri školska drugara, koje je spojila ljubav prema ojkači planiraju da osnuju i svoju ojkačku grupu.
Ognjen i Radovan već i pjevaju u jednoj lokalnoj grupi.
Učenici Osnovne škole „Petar Kočić” iz Prijedora
Učenici Osnovne škole „Petar Kočić” iz Prijedora
Posted by Srpskainfo.com on Friday, November 9, 2018
Zbog ova tri učenika, ponos i osmijeh krase lice nastavnice Draženke Jovčin, koja vodi ojkačku sekciju.
Ona priča da je oduvijek voljela ove pjesme i da joj je bila velika želja da u školi ima ojkačku sekciju.
Na jednom školskom događaju primjetila je da Ognjen i Radovan pjevaju ojkače i igraju Kozaračko kolo. Ubrzo nakon toga je formirana i sekcija u školi.
– Svi su jaki individualci i osjetim njihovu snagu. Danas su ljudi pomalo dezorjentisani i kada sretneš nekoga ko ima svoj pravac kao što imaju ovi učenici i kada ih slušam kako pjevaju srce mi bude ogromno – priča Jovčin.
Dodaje da je od učenika i naučila veliki broj ojkača, te da ih zapisuje i snima kako bi sačuvala njihovu autentičnost.
– Slušala sam bake od 80 godina kako pjevaju ojkače. Dok pjevaju imaju mir unutrašnji i u tom glasu ima i ponosa i skrušenosti. Ojkače su odraz nekadašnjeg vremena, kada su se ljudi više družili, orali i želi i pjevali zajedno. U njima je duh zajedništva – zaključuje ona.
Dječaci za primjer
Pored ljubavi prema ojkači, zajedničko za ova tri dječaka je to što su izuzetno vrijedni. Nastavnica Jovčin priča da oni roditeljima pomažu u svim poljoprivrednim radovima.
– Radovan vozi i traktor. Dešavalo se da pomažu roditeljima u poljoprivrednim radovima, pa propuste neki nastupa. Imamo i veliku podršku i razumjevanje direktorke škole – kaže Jovčin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu