Naime, kada su organizatori zbog starosti odbili njegovu prijavu za trku dugačku 1.764 kilograma, on je ipak odlučio da je revijalno izveze i nakon pet dana, prošao je prvi kroz cilj.
Gustav je u trenutku održavanja trke koja je obuhvatala vožnju kroz čitavu Švedsku, odnosno od grada Haparanda do Istada imao 66 godina, dugu kosu i bradu, koje su ga samo činile starijim, i reklo bi se, prema odluci organizatora, nesposobnim za tako napornu vožnju bicikla. Naime, njemu je nakon razgovora i analiza rečeno da je suvše mator da učestvuje u trci na kojoj je polovina takmičara bila upola mlađa od njega i čija je gornja starosna granica bila 40 godina.
Međutim, “Djedu od čelika” kako je kasnije dobo nadimak, to nije smetalo da bude za točak isperd svih.
Takmičar sa rednim brojem 0
Kako je kasnije otkrio, bradu i kosu koji su ga činili starijim, počeo je da pušta od 1933. godine, kada se posvađao sa lokalnim berberinom. U tom inatu, možemo pronaći tragove njegovog budućeg uspjeha.
Na dan trke, na startu se pojavio dugokosi i dugobradi starac na starom biciklu koji je imao branike, dinamo i svjetlo, što će se kasnije ispostaviti kao velika prednost i razlog zbog koga je pobijedio na traci. Gustav je krenuo neko vrijeme nakon svih ostalih učesnika, a da ga organizatori ozbiljnije shvate, napravio je sam majicu na kojoj je stajao broj 0.
Ovdje se vraćamo njegovom biciklu, odnosno, dinamu i svjetlu. Kako su propozicije takmičenja nalagale, svi učesnici su morali da prenoće na kontrolnim punktovima tokom noći, dok su trku nastavljali ujutru. Za razliku od njih, na Gustava koji nije bio zvanični takmičar, ovo pravilo se nije odnosilo, te mu je ovo “varanje” i donijelo pobijedu.
Naime, umjesto da noću odmara, Gustav je nakon pauze od sat vremena nastavio da vozi. Tim tempom, njemu je uspjelo da nadoknadi zaostatak od 16 kilometara nakon pređena 482 kilometra, a onda i da napravi razliku od čak skoro 33 kilometra između njega i ostatka vozača.
Činjenica da ima 66 godina i da je u tri dana spavao samo pet sati, učinila je da pažnja javnosti bude usmerena ka “Djedu od čelika”. Više nije bilo bitno ko će pobijediti, već da li će njegovo srce i tijelo izdržati sumanuti ritam. Naime, Gustav je tri dana vozio bez prekida, nakon čega je na klupi pored puta odspavao pet sati i nastavio je trku. Bio je u prednosti čak 193 kilometra u odnosu na druge bicikliste.
Kada se pojavio u gradu Sederhamn, policija ga je zaustavila i odvela na medicinski test. Rezultati su bili dobri i Hakanson je nastavio da pedala, prenosi Blic.
Tajna uspjeha – dobra cirkulacija
U toku trke koja je imala pet etapa, Hanson je postao zanimljiv novinarima, te je jedan od njih pokušao da prati njegov ritam. Izdržao je 32 kilometra uvidjevši da je to nemoguće.
Kako je tada govorio, tajna njegovog uspjeha je ležala u dobroj cirkulaciji
– Rad održava zdravlje, te i ja održavam svoj krv u ravnomjernoj i brzoj cirkulaciji kroz stalno kretanje. To je tajna moje snage – rekao je on, dodavši da možda ima veze i to što je prestao da puši 1904. godine.
Podsećanja radi, rođen je 15. oktobra 1885. godine.
Tokom čitave vožnje, imao je samo jednu molbu, te je uputio apel preko švedskih novina Ekspresen da autombili drža rastojanje ili da voze iza njega, pošto su mu strađno smetali izduvni gasovi i prašina.
Prosečna brzina i “doručak šampiona”
Kako je pisala tadašnja švedska štampa, prosječna brzina kojom se Gustav kretao iznosila je 16 do 17 kilometara na čas. Na spavanje je išao kada bi osjetio umor, a hranio se veoma skromno.
Za doručak bi popio kafu sa mlijekom, za ručak bi obično uzimao brusnice, mlijeko, malo čokolade i pitu, dok bi za večeru imao zobeno brašno. Sve to bi na kraju dana zalio slatkom kafom.
“Autogrami me usporavaju”
Na putu do Istada i cilja trke, Gustava su zaustavljali mnogobrojni navijači i njegovi obožavatelji. Slava koju je stekao u tih šest dana, najbolje je objasniti kroz njegovu izjavu koju je u šali dao novinarima Ekspresa.
– Ponekad zaboravim da se takmičim od potpisivanja silnih autograma. To me usporava sigurno deset sati – rekao je on tada.
Kada se posljednjeg, šestog dana trke, nakon 1723 kilometra na njegovom starom biciklu probušila guma, odlučio je da preostalih 41 kilometar pređe tako što je gurao bicikl dok je trčao ili hodao. Prosećna brzina kojom se kretao do cilja iznosila je 33 kilometra na čas.
Pobijednik za čitav dan ispred ostalih takmičara
Kada se naizad našao na cilju u Istadu, dočekao ga je vatrogasni orkestar i nekoliko hiljada navijača.
Brojke sa kojma je završio trku su i danas impozantne: 1764 kilometra je izvozao za šest dana, 14 sati i dvadeset minuta, a za to vrijeme, spavao je samo 11 sati.
Sljedeći takmičar koji je prošao kroz cilj, učinio je to tek 24 časa nakon njega, u trenutku kada je Gustav primao čestitke od švedskog kralja Gusava VI Adolfa.
Popularnost koju je stekao u Švedskoj najbolje opisuje činjenica da je morao da unajmi sekretaricu pošto nije uspevao svima da odgovori na pisma i poslovne predloge koje je dobijao.
Život nakon trke
Sem popularnosti, život Nila Gustava Hakansona i njegove supruge Marije, nije se ništa specijalno promenio. On je svakga dana ustajao u četiri sata ujutru, nakon čega bi radio vježbe i sjedao na bicikl. Um je vježbao čitanjem Biblije i vodio je bogat društveni život.
Do kraja života ostao je vjeran svojim navikama za doručak nakon vožnje. U zavisnosti od dana, na njegovom meniju su mogli da se nađu maslačak, lan, praziluk, krompir, suve smokve i jabuke, uz obaveznu kafu na kraju
Osam godine nakon trke, 1959. godine, Gustav je biciklom stigao i do Jerusalima. Na dva točka se kretao sve dok je mogao, tačnijie do 98 godine.
U braku sa suprugom Marijom 79 godina
On je uspio da se proslavi i kao muzičar, a za svoj 100 rođendan, svnimio je album duhovne i religiozne muzike koji je kasnije poklonio švedskom kraljevskom paru.
Nakon što mu je poslije skoro osam decenija braka, 1986. godine preminula supruga Marija u 105. godini, i Gustav se upokojio 9. juna 1987. Imao je 102 godine. Gustav i Marija su sahranjeni pored jedno od troje djece koje su imali, sina koji je preminuo 1941. sa svega 15. godina.
Gustav će ostati upamćen po svojoj rečenici koja glasi “Sve što je potrebno da se vidi svijet je bicikl i dvije jake noge”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu