Poručio je ovo u intervjuu za Srpskainfo poslanik Liste za pravdu i red Đorđe Vučinić, uz riječi da Stanivuković ima specifičan vid marketinga, ali da nije siguran da je to presudno za njegove političke uspone, iako, kaže, uljepšava realnost kod onih koji ne prate redovno političke procese.
–Lično nisam siguran da je on prava alternativa politici Saveza nezavisnih socijaldemokrata, a dovoljno je sjetiti se slučaja teniskih terena – kategoričan je Vučinić.
Vučinić u intervjuu otvoreno govori o izazovima opozicionog djelovanja, koketiranju pojedinaca s režimom, litijumu kao crvenoj liniji i direktnim prijetnjama koje prima zbog političkog angažmana.
Da li će opozicija jedinstveno na izbore iduće godine? Predsjednik SDS Milan Miličević najavljuje da će ova partija imati svog kandidata za predsjednika Republike Srpske, a vjerovatno i za člana Predsjedništva. Mislite li da će PDP na to pristati? Kakva su očekivanja Liste za pravdu i red?
Moje razmišljanje za predstojeće Opšte izbore, a i potencijalne prijevremene, o kojima se nerijetko šuška već mjesecima, definitivno ide u pravcu da kandidat, koji će izaći na crtu nekom od SNSD kandidata, mora biti neko ko je prepoznat kao iskren opozicionar u javnosti. Da li on dolazi iz ove ili one stanke, manje je važno od činjenice da iz izborne trke izađe kao pobjednik i krene u jedan težak posao ekonomskog i svakog drugog preporoda Republike Srpske. Smatram da će u ovom političkom bloku biti dovoljno mudrosti da se takav kandidat, odnosno kandidati, pronađu i da će to biti najprihvatljivije rješenje za sve, a najbolje za narod i budućnost Republike Srpske. Onaj ko bude tvrdoglavo iskakao i samoinicijativno se proglašavao za kandidata bez sagledavanja mišljenja ostalih političkih subjekata iz ovog bloka, svjesno ili nesvjesno će igrati u korist režima. Mislim da sve političke opcije, pa i naša Lista za pravdu i red, imaju kapacitet da predlože personalna rješenja za inokosne funkcije, ali svakako mislim da konačna imena treba usaglasiti zajednički.
Kako komentarišete to što su PDP i SDS podržali veto Željke Cvijanović u NSRS? Smatrate li da je iza toga krije nešto više od podrške Republici Srpskoj, kako su predsjednici ovih partija obrazložili? Poznato je da unutar samog PDP nije pokazano jedinstvo o ovom pitanju, a i sami ste pominjali da su pojedini poslanici bili “van sebe”, jer su morali dati svoj glas. Da li neko, prema Vašem mišljenju, “štrči” iz opozicije?
Volio bih vjerovati da, na primjer, budžet grada Banjaluka nema veze s tim glasanjem, ali imam opravdanu sumnju da su te dvije radnje povezane. Što se tiče tzv. spavača u redovima opozicije, ili, kako ste to dobro nazvali, štrčanja, meni je jedino drago da smo mi iz Liste za pravdu i red i te kako budni i da režim, a i građani, sa nama uvijek znaju na čemu su i da ni pod koju cijenu nikada nećemo pružati ruku spasa Miloradu Dodiku, ma kako to predstavili Dodikovi mediji. Pretpostavljam da upravo ta medijska kanonada i plaši pojedine poslanike, ali sam ja lično oguglao na njihova etiketiranja, koja me nikad nisu doticala, jer znam da nam oni ne misle ništa bolje od onoga kako nas blate u javnosti, pa me te jednokratne poštede režimskih medija, apsolutno ne zanimaju.
Posljednja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, obilježena je uvredama, teškim riječima, pa čak i dijagnozama. Predsjednik Nenad Stevandić je tražio od predsjednika Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića da dostavi psihijatrijski nalaz. Kako to komentarišete?
Stevandić je obolio od mržnje. Ja sam prošle sedmice putovao šest sati kako bih stigao na sjednicu, da bi mi Nenad Stevandić, nakon nepunih 14 sekundi, oduzeo riječ i izbacio me sa sjednice. Ono što on radi nije dostojno ni koride na Manjači ili one u Čevljanovićima, a kamoli pozicije na kojoj se dotični doktor za uho, grlo i nos nalazi. Malo je takvih persona poput Nenada Stevandića kojima se u pogledu vidi sve, a nije slučajno da je postao najomraženija politička ličnost, barem koliko ja mogu opipati puls javnosti, jer gotovo da nema dana da me neko ne zaustavi i ne prokomentariše njegovo ponašanje.
Gospodinu Vukanoviću je, prije više od dva mjeseca, zapaljen automobil, a počionioci i dalje nisu poznati. Šta se, prema Vašem mišljenju, krije iza toga?
Nevjerovatno je da je napad na porodičnu kuću Nebojše Vukanovića i tragedija koja je uslijedila nakon toga, nešto što je, iz ugla istražnih organa, tema koja je, izgleda, potpuno nebitna i benigna, s obzirom na to da nema ni najmanjih naznaka da će se išta razotkriti i da će bilo ko odgovarati za taj teroristički čin. Smatram to kao pokušaj zastrašivanja čovjeka koji je simbol otpora i kao poruku koja je poslata zbog njegovog potencijalnog imenovanja za ministra bezbjednosti. Tužno je znati da je u ovom sistemu mnogo manja šansa da će izvršioci i nalogodavci odgovarati pred pravosuđem, nego da se i ovoga puta neće ništa desiti i da će to biti dodatni podstrek za anarhiju, hajdučiju i otvorenu sezonu lova na neistomišljenike, koju Milorad Dodik javno promoviše posljednjih dana pričom da će svakoga, ko nas napadne, štititi i nagraditi.
Smatrate li da će Vukanović na mjesto ministra bezbjednosti BiH? I kakvi su, prema Vašem mišljenju, izgledi da se promijeni vlast na nivou BiH do izbora 2026. godine?
Čitava zavrzlama, još jednom je pokazala i dokazala da je koalicija HDZ-SNSD najčvršća i da to partnerstvo prelazi čak i granice prijateljstva. Kako drugačije objasniti napade Željane Zovko i na Britance, i na Nijemce i na Amerikance, a sve zbog političke glave Milorada Dodika, nego da je u pitanju nešto više od prijateljstva!? Ne znam kolika ljubav ili korist moraju biti prisutni da je u velikom paketu čak i Zrinjski postao šampion, samo da Nebojša Vukanović ne dođe u ministarsku fotelju. Čović i Dodik zloupotrebljavaju Dom naroda, Borjana Krišto krši zakon, ali ne može ni to dovijeka. Jasno je da Čović uslovljavanjem oko Izbornog zakona samo odugovlači i troši vrijeme, ali bojim se da ne shvata da je i njegov i Dodikov politički rok trajanja pri isteku. Moglo bi ovo biti vruće ljeto.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, na sjednici NSRS, ponudio je rudna bogatstva i rijetke minerale Republike Srpske stranim partnerima. Kako to komentarišete?
Nije tajna da Dodik Republiku Srpsku posmatra kao privatno vlasništvo, ali je nevjerovatno da je neko spreman dati zdravlje svog naroda zarad opstanka na vlasti. Niko neće kopati litijum u Republici Srpskoj i ničija politička glava nije i ne smije biti ispred opstanka na ovim prostorima, a prljave tehnologije i posljedice iskopavanja pretvorile bi ovu zemlju u pustinju. On je spreman na sve kako bi očuvao bogatstvo koje je stekao za sve ove godine, što je dokazao u više navrata, ne birajući sredstva da ostane u fotelji, ali litijum je zaista crvena linija preko koje se ne prelazi.
Pominjao je Dodik i “modernizovanje Dejtona”…
Previše žrtava podnijela su sva tri naroda dok nije došlo do kompromisa u Dejtonu. Jesmo izgubili neke teritorije, ali smo dobili mnoge nadležnosti na gotovo pola teritorije Bosne i Hercegovine, uz pravo veta na cijeloj teritorija, za one nadležnosti koje su definisane izvan entitetskih okvira. To što bi on pravio treći entitet Čoviću, koji mu je najodaniji saveznik, može okačiti mačku o rep, a svako raspakivanje Dejtona ne može donijeti ništa dobro ni Srbima ni Republici Srpskoj, a znamo da je njegova politika zaslužna za prenošenje više desetina nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na nivo BiH, počevši od suda i tužilaštva, vojske, pa nadalje.
U NSRS usvojen je zakon kojim se ukida finansiranje partija iz budžeta. Zanimljivo je da isti taj zakon, nekoliko dana ranije, nije došao ni na dnevni red, jer ni pojedini poslanici iz vlasti nisu glasali. Stevandić je to, kasnije, pravdao tako što je rekao da dosta poslanika nije bilo prisutno, a da onima, koji su glasali potvrdno, nije prošao glas. Smatrate li da ima istine u tome ili je, ipak, bilo “zavrtanja ruku”? Ko bi mogao da izvuče deblji kraj usvajanjem ovog zakona?
Izgleda da je hrabrost pojedinih koalicionih partnera vladajuće strukture bila kratkog maha, sve do prvog ruženja. Ukidanje finansiranja parlamentarnih stranaka u uslovima u kojim vladajuće partije dijele javna preduzeća, ministarstva i ustanove kao plijen između sebe, nije ništa drugo nego neravnopravna izborna trka u kojoj mi, bez upaljača i olovaka, igramo protiv države i podzemlja. To liči na fudbalsku utakmicu između Barselone i Stakorine iz Čajniča, u kojoj Čajničani igraju sa pet igrača bez golmana. Naravno da će naša lista najviše osjetiti tu nepravdu, a treba imati u vidu da sama prijava na izbore košta više desetina hiljada maraka, a da ne govorimo o posmatračima, tribinama i kampanji. Bilborde neću ni spominjati, a ponosan sam na činjenicu da smo možda i jedini politički subjekat koji ih nikad nije ni imao. Poznato je da smo mi na prošle Opšte izbore izašli sa minimalnim sredstvima i uspjeli ostvariti za mnoge, neočekivan rezultat. Novac nam, osim za formalne stvari, i ne znači mnogo. Primjera radi, više je koštala kampanja SNSD u jednom naselju u Foči, nego naša za cijelu Republiku Srpsku.
U više navrata ste pominjali da Vam stižu prijetnje zbog političkog djelovanja. Da li ste zabrinuti za Vašu bezbjednost i da li bi Vas to moglo, na neki način, usporiti ili pokolebati?
Onog trenutka, kada sam se odlučio za ulazak u političke vode u ovakvom sistemu, znao sam da me niko neće maziti, naručito zbog opcije koju sam odabrao i načina na koji vodim politiku. U sistemu u kojem je velika većina političkih aktera dozavrat u kriminalu i u kojem je rijetkost da je neko van koruptivnih kombinacija, nije lako biti na strani istine i pravde. Učestali napadi, psovke, uvrede i etiketiranja, proizvod su kuhinje naših političkih protivnika koji misle da su nedodirljivi i kojima smeta razotkrivanje raznih afera. Ipak, problem ne vidim u izvršiocima i nalogodavcima, već u tužilaštvu koje je gluvo i slijepo na sve napade i koje nas ostavlja na vjetrometrini uz poruku da se, po onoj narodno,j uzdamo u se i u svoje kljuse. Svi ti napadi su dokaz da smo na pravom putu i da pogađamo pravo u metu. Svaka njihova prijetnja, pa i fizički nasrtaj, za nas nisu ništa drugo nego dodatna motivacija u borbi za život dostojan čovjeka u 21. vijeku i za normalno društvo u kojem želimo da živimo. Ostajemo na istom kursu, samo mnogo nadahnutiji i inspirativniji.
Najmlađi ste poslanik u istoriji Narodne skupštine Republike Srpske. Kakva su Vaša očekivanja u politici? Čije mjesto biste, možda, voljeli zauzeti?
S obzirom na to da sam političku karijeru započeo kao najmlađi odbornik u istoriji Skupštine grada Trebinja, a nastavio kao najmlađi poslanik u klupama Narodne skupštine Republike Srpske, gdje sam na samom početku uspio smijeniti dva ministra za nepuna 24 časa trajanja Vlade, ni sa kim ne bih se mijenjao, kao što kaže ona pjesma. Slijedim svoj put, a koliko će on biti dug, pita se isključivo narod koji mi daje ili ne daje podršku. Da samo pola onih, koji mi se javljaju i šalju poruke podrške, iskoristi svoje pravo glasa onda kada dođu izbori, siguran sam da bih obnovio mandat, a ovom prilikom najavljujem da ću se ponovo kandidovati 2026. godine. Šalu na stranu, nikada nisam imao bilo kakav spisak sigurnih glasova, niti sam ikada ikoga lično pitao da glasa za mene, tako da je svima na slobodnoj volji da sud o mom političkom radu daju glasanjem ili neglasanjem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu