Predgovor za ovu značajnu knjigu napisao je predsjednik SANU, Vladimir S. Kostić.
– Godine 1993. postavljen sam za načelnika neurohirurgije Urgentnog centra u Beogradu. U to vrijeme sam bio najmlađi načelnik bilo koje službe u KC Srbije. Nisam bio fokusiran samo na rad u urgentnom centru, već sam imao interes da proširim svoja znanja iz “Neurotraumatologije”. U ovu oblast spadaju povrede lobanje, mozga i kičmene moždine. Do penzije sam bio pomoćnik direktora Nurohiruške klinike, na kojoj se najčešće i rade intervencije na mozgu i kičmenoj moždini. Sve moje znanje i dugogodišnje praktično iskustvo iz te oblasti sažeo sam u ovaj udžbenik. Veliku pomoć imao sam u saradnicima Vuku Aleksiću, Vladimiru Jovanoviću, Ireni Cvrkoti, Roksandi Ilić i Marku Djuroviću. Bez njih svakako ne bi nastao ovako kvalitetan rad – kaže Đurović za Srpskainfo.
Bogato opremljen i ilustrovan udžbenik “Neurotraumatologije” pomoći će svim budućim studentima neurohirurgije, ali i ostalim doktorima koji se zanimaju za bolesti i povrede glave i kičmene moždine.
– Želio sam da ostavim nešto iza sebe baš prije mog zvaničnog odlaska u penziju. Postoji zvanična statistika o stopi mortaliteta i invalidnosti kao posljedice određenih bolesti. Neurotraumatološke bolesti su na trećem mjestu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih bolesti. Najčešći uzrok neurotraumatoloških problema su saobraćajne nesreće. U zadnjih desetak godina, na žalost, u porastu su bolesti pacijenata s neurotraumom. Ova studija je namijenjena studentima medicine, ali može da bude korisna i širokoj publici. Sve je veoma pregledno, jasno opisano, sa brojnim ilustracijama. Dat je na samom početku istorijat neurotraumatologije u svijetu, ali i kod nas. Za početak neurotraumatologije kod nas smatra se referat na tu temu profesora Vojislava Subotića, koji je pročitan 1904. godine na sastanku Srpskog ljekarskog društva – kaže Đurović.
Smatra da je interes za neurotraumatologiju kao nauku veliki i da je sve veći broj mladih stručnjaka koji žele da budu specijalisti ove oblasti.
– Ja sam svoj radni opus završio veoma zadovoljan. Kada sam 1994. počinjao svoj radni vijek na Neurohiruškoj klinici, mnoge segmente te oblasti mi nismo savladali. Za određene stvari pacijenti su morali da idu u inostranstvo. Sada se sve operacije mogu uraditi kod nas. Posjedujemo visokosofisticiranu tehnologiju, ali uvijek doktori stručnjaci moraju da rukovode njom. Procjene su da roboti i vještačka inteligencija nikada neće moći da bez pomoći ljudi urade intervencije na mozgu. Takva hirurgija spada u najsloženije u medicini. Za dobrog neurohirurga potrebna je dugogodišnja obuka i veliko iskustvo. Tkiva i kosti mozga i lobanje su toliko kompleksni da su zaista potrebne godine da bi neurohiruzi mogli da intervenišu na njima. Budućnost ove oblasti je u rukama mladih stručnjaka – kaže na kraju Branko Đurović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu